SEDAM MILJA KONVERTIBILNIH MARAKA ZA BITI NESTRANAČKI/A KANDIDAT/KINJA. MALO LI JE!

Aida Feraget rođena je 1968. u Sarajevu. Po zanimanju komunikologinja. Kako sama kaže, od kako zna za sebe reagovala je na nepravdu bez obzira da li je učinjena njoj ili nekome drugom. Aida čvrsto vjeruje da “tišina NIJE zlato” i ne pristaje na pasivno promatranje nepravilnosti koje ispunjavaju našu svakodnevicu, a ne zadovoljava se ni pukim Facebook aktivizmom. Posljednjih osam godina volontirala je na projektu prikupljanja, pripreme i distribucije Novogodišnjih poklona za oko 400 štićenika Zavoda Drin. Osim toga, volonterka je u kampanjama Udruženja Colibri u Sarajevo, koja pruža podršku djeci i osobama sa invaliditetom koji žive sa svojim porodicama. Na Akademiji za žene u Sarajevu Aida je uspješno završila module političke edukacija za sadašnje i buduće političke kandidatkinje i kandidate. Zanimaju je mogućnosti i rješenja koja proizilaze iz javno-privatnog partnerstva, LGBTI politički i društveni aktivizam. U aprilu 2021. godine, sa još pet istomišljenica, uključila se u „Ženski marš“, neformalnu grupu žena koje vjeruju da je spas bosanskohercegovačkog društva u moći žene i njihovim konkretnim akcijama. Aida ističe da nije teoretičarka, već praktičarka, ona koja konkretno pokazuje akcije kojima svako od nas, sam ili u grupi, može dovesti do promjene ili pokrenuti procese. S obzirom da je politika u BiH duboko zapetljana čak i u zrak koji udišemo, ništa ne raditi jednostavno nije opcija za nju. Profesionalno se bavi projektom mapiranja mjesta nelegalnih mjesta zatočenja na teritoriji Bosne i Hercegovine tokom rata 1992-1995.

U nastavku, Aida Feraget, koja je i sama članica Ženskog marša, govori otvoreno o svom vrlo hrabrom poduhvatu kandidiranja kao nezavisna kandidatkinja na predstojećim Općim izborima 2022. u BiH za Skupštinu Kantona Sarajevo.

Maja: Prije svega, hvala Aida što si pristala da otvoreno govoriš o razlozima kao i o samom procesu i ishodu kandidature za Skupštinu Kantona Sarajevo na predstojićim Općim izborima. Za početak, koji su to razlozi zbog kojih si se odlučila upustiti u pokušaj kandidiranja kao nezavisna kandidatkinja na predstojećim Općim izborima u BiH?

Aida: Odgovor je vrlo jednostavan, svijest o neophodnosti promjene. Konkretne promjene, temeljite promjene. U našem društvu došlo je do potpune polarizacije na političke stranke i „narod“. Njihovi životi i sudbine se ne ukrštvaju niti u jednom momentu osim pred izbore kada stranke jure za građanima u pokušaju dobivanja glasa. Od momenta kada sjednu u fotelje, na bilo kom nivou, izabrani zvaničnici postaju samo stranački poslušnici koji niti jednu inicijativu ne pokreću bez odobrenja centrale ili vođe, glasaju po nalogu i niti u jednom trenutku ne uzimaju potrebe i probleme građana u obzir. Tome smo svjedočili bezbroj puta. Koaliranje, raspored „fotelja“, uprave različitih javnih preduzeća su im u fokusu. Građani nisu. Kako sam rekla, mi imamo dvije opcije, kukati da nam nije dobro ili ustati i pokušati promijeniti ono što nam se ne sviđa. To je negdje i osnova djelovanja Ženskog marša, ali i moja. Nisam neko ko će godinama upirati prstom kako nešto ne valja, a ne učiniti ništa da se to promijeni. S druge strane, apsolutno ignorisanje vlasti sa kojim se susreo Ženski marš uvjerilo me u to da ovakav sistem treba rušiti, i to iznutra. Ne slijedeći njihove do sada viđene načine rada i ophođenja, nego na potpuno novi način. Meni nije ideja da sjedim kao dekoracija u skupštini KS. Želim biti neko ko će pokazati da je moguće raditi u interesu građanki i građana. Da podsjetim, u aprilu prošle godine Ženski marš je proveo istraživanje na nivou BiH o tome šta naše građanke i građani misle o izbornom sistemu i o silnim političkim strankama koje im se nude. Iz primljenih odgovora bilo je jasno da je kod većine došlo do prezasićenosti političkim strankama, da bi svoje povjerenje prije dali nezavisnim kandidatkinjama i kandidatima. Upravo to je prevagnulo da odustanem od ideje kreiranja stranke ili pokreta žena, političkog subjekta koji bi se pojavio na izborima i odlučila sam pokušati kao samostalna kandidatkinja, naravno nadajući se da će nas biti još. Apsolutno vjerujem u snagu žena u našoj zemlji!

Maja: I onda si sama sebi rekla, odoh se kandidirati? Koji su to formalno pravni preduslovi koje svaki/a nezavisni/a kandidat/kinja moraju ispuniti da bi se na kraju pojavili na kandidatskoj listi za Skupštinu Kantona Sarajevo?

Aida: Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine nakon raspisivanja izbora usvoji pravilnik koji diktira broj potpisa koji se za svaku izbornu jedinicu prikuplja od strane kandidata kao i visinu takse koju svaka politička stranka ili nezavisni kandidat mora uplatiti kako bi uopšte ušao u izbornu utrku. Izborni zakon BiH propisuje broj potpisa u skladu sa brojem stanovnika svake izborne jedinice i to je u cijelosti jasno. Ono što je problem sa kojim sam se ja suočila je visina iznosa takse za nezavisne kandidate koja je iznosila 7000 KM. U samom Izbornom zakonu BiH ne stoji nikakav obrazac koji se primjenjuje na utvrđivanje visine te takse i to je potpuno ostavljeno CIK-u da utvrdi. Tvrdim da je visoka taksa određena kako bi onemogućila nezavisne kandidate i kandidatkinje da se u opšte kandiduju. Još 20. maja sam poslala upit CIK-u i tražila da mi se objasni na koji način i sa kojim ciljem utvrđuju ovako visoke takse, ali do danas (07.06.2022.) nisam dobila odgovor. Naravno da neću odustati i zahtijevaću odgovor.

Maja: Na koji način si pristupila ispunjavanju preduslova i da li će se na kraju tvoje ime i prezime naći na izbornom listiću na Općim izborima 2022.?

Aida: Obzirom da društvene mreže, konkretno Facebook, koristim kod organizacije svih akcija koje sam do sada pokrenula ili pozivala na učešće, tako sam i samu odluku da se kandidujem kao nezavisna kandidatkinja objavila na toj platformi. Nakon toga uslijedilo je prikupljanje potpisa. Prema Izbornom zakonu BiH potpisi građana moraju se dostaviti na obrascima koje CIK pripremi, sa rednim brojem svakog listića evidentiranog uz moje ime. Ono što se pokazalo kao problematično je to što po ovom arhaičnom principu svaka osoba mora dati ime i prezime, JMBG, broj LK te se svojeručno potpisati na formular. To su podaci koje traži CIK, pozivajući se na Izborni zakon BiH. I sad vi priđete nepoznatoj osobi na ulici, predstavite se i zatražite potpis. Dakle tražite da nepoznatoj osobi daju svoje podatke koje, sa druge strane, vlasti tretiraju kao povjerljive, a svjedočimo i stalnim apelima za zaštitu ličnih podataka i upozorenjima za davanje ličnih podataka i slično. Mnogo osoba je ponudilo da se potpišu, divne su reakcije bile na činjenicu da sam nezavisna kandidatkinja, ali su postajali skeptični kada im se traži broj LK ili JMBG.

Otvoreno su pitali kako ja mogu garantovati da njihovi podaci neće biti zloupotrebljeni. Legitimno pitanje u cijelosti. Mislim da je CIK dužan uspostaviti sistem prikupljanja potpisa koji je siguran za građane. Znam da posjeduju tehničke mogućnosti za to, a ne treba im nikakva izmjena Izbornog zakona. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine već raspolaže bazom podataka svih birača, u zemlji i inostranstvu. Zar ne može osigurati elektronski sistem davanja saglasnosti nekom kandidatu? Jednako kako provjeravamo da li smo registrovani za glasanje ili gdje nam je glasačko mjesto, mogu napraviti opciju davanja saglasnosti i za kandidate, odnosno političke subjekte. Izbjegli bi davanje potpisa za dva kandidata, davanje potpisa za kandidate za koje ta osoba ne može dati saglasnost (recimo entitetska ili kantonalna pripadnost), na brojne načine bi olakšali cijeli proces dok bi lični, povjerljivi podaci građanki i građana ostali zaštićeni. Član 4.4. izbornog zakona BiH predviđa postojanje štampanih obrazaca, ali ne zabranjuje korištenje digitalnih platformi, te se jednako kao i visina takse može urediti Pravilnikom.

Na dan kada je, prema Pravilniku CiK-a BiH bio rok za dostavljanje 1000 potpisa podrške i 7000 KM, ja sam imala 890 potpisa i prikupljenih 4000 KM. Bilo je dovoljno vremena da se sakupe nedostajući potpisi, ali mi je bilo jasno da se novac ne može skupiti i zato sam odustala, tako da moje ime neće biti na izbornom listiću na Općim izborima 2022.

Maja: Da li je po tvom mišljenju iznos novca koji je potreban za uplatu takse za nezavisnog/u kandidata/kinju još jedna nepravda u nizu i još jedan dio u Izbornom zakonu BiH, odnosno Odluke koja se donosi na nivou Centralne izborne komisije BiH, kojim se u potpunosti onemogućava kandidatura svima onima koji/e ne žele biti dijelom političkih stranaka u BiH?

Aida: Apsolutno. Odgovorno tvrdim upravo to. Pažljivo sam iščitala Izborni zakon BH, pravnica sam po obrazovanju i razumijem pravne dokumente, tako da odgovorno tvrdim da u konkretnom slučaju visine iznosa za takse nije problem u Izbornom zakonu nego u Odluci CiK-a BiH. U ovom slučaju djeluju kao produžena ruka stranaka, a to je nedopustivo.

Maja: Što bi se, po tvom mišljenju, moglo postići sa većim brojem osoba koje bi se odvažile i pronašle način za ispunjavanje formalno pravnih preduslova za kandidaturu i u konačnici bili izabrani/e kao nezavisni/e kandidati/kinje našli/e za početak u kantonalnim skupštinama u Federaciji BiH?

Aida: Matematika je beskrajno jednostavna. Govorim o kantonalnom nivou, za taj sam se željela kandidovati jer se upravo na kantonalnom nivou odlučuje o onome što je nama, građankama i građanim važno. Dakle u slučaju KS, dovoljno je da se „odvaži“ 15-20 osoba. Svako od nas zna toliko kvalitetnih, vrijednih, čestitih, obrazovanih i iskusnih osoba. Samo tih 20 osoba recimo bi osiguralo stalnu većinu u Skupštini i djelovanje na način na koji to ni jedna od dosadašnjih posljeratnih kantonalnih Vlada nije – isključivo u korist građana! Neophodno je demistifikovati tu „vlast“. To je samo mala grupa osoba koje su neophodne da bi se stvari pokrenule i ja sam apsolutno sigurna da je to put naprijed za sve nas.

Maja: Koje su to naučene lekcije i što bi poručila našim čitateljima/cama?

Aida: Kandidujte se. Hajmo skupa! Jer možemo a bome i moramo. Nema „stranih sila“, odgovornost za svoj život i živote svojih najmilijih moramo preuzeti u svoje ruke. Mi, ne neko drugi.