Aida Hrnjić, direktorica Udruženja za podršku porodicama sa djecom i osobama sa poteškoćama u razvoju “Colibri” obratila se putem socijalnih mreža javnosti sa molbom za podršku Udruženju koje je ovih dana dovedeno pred zatvaranje. Status prenosimo u cjelosti:
“Mi roditelji djece s poteškoćama u razvoju iz udruženja Colibri smo pozvali nadležne iz Kantona Sarajevo na zajednički sastanak. Pozive su dobili Premijer, te Ministri obrazovanja, socijalnih pitanja, zdravstva, financija kao i Predsjedavajući sa Zamjenicima u Skupštini Kantona Sarajevo!
Sastanak je zakazan u multimedijalnoj sali, istoj onoj gdje svako zasjedanje Kantonalne Skupštine imamo prilike gledati i slušati nestvarne scene u načinima ophođenja, rječniku, zamajavanju javnosti, pa već odavno svako zasjedanje podsjeća na Rimsku arenu i borbu gladijatora dok masa navija kome dignuti ili spustiti palac! Naravno da svi nisu isti i nikada neće biti i naravno da su neki od njih najsjajniji primjeri profesionalaca koje ovo društvo ima, no na žalost na prste ruke nabrojati one koji se istinski trude nešto promijeniti.
Međutim, svakodnevno se u javnom prostoru koristi riječ „jačanje institucija sistema“ – kao mantra, do te mjere da je njena izlizanost dovela do sluzavog curenja samog termina pa je već doživljavamo s nemalim gađenjem znajući da uglavnom služi stranačkom zapošljavanju podobnih političkih kadrova , bez osnovne esencije njenog postojanja.
Vodeći se činjenicom da institucije sistema treba da služe njenim građanima, a za zadovoljavanje njihovih životnih potreba evo prilike da oživimo skupštinske klupe i da u njih sjedu oni zbog kojih sve to skupa i postoji. Građani, ljudi, roditelji djece s poteškoćama u razvoju i da kažu nadležnim šta je to što je potpuno neprihvatljivo i kako riješiti probleme u kojima se nalazimo sa svojom djecom već desetljećima.
Šta je sistem – neki tamo zamišljeni balon ili svi mi zajedno što u njemu živimo. Šta su institucije i njihovo jačanje, zbog čega sve postoje? Kome služe, ko ih financira, kako?
Prosječan građanin zna odgovore na ova pitanja, ali baš zbog toga jer im se svaki dan postavlja spin za raspravu od kog svi mi u životu nemamo ama baš ništa, građani zaborave podsjetiti svoju vlast da znaju odgovore na gore postavljena pitanja i da traže odgovornost onih koji nas predstavljaju.
Ko je pokriven, ko je otkriven ili go, kome se vide gaće, svakodnevno se vode žestoke bitke na društvenim mrežama, pa ljudi zaborave da im djeca nemaju elementarna ljudska prava ili da ovoga mjeseca neće moći platiti grijanje, struju, vodu, telefon, internet, TV provajdera, kupiti ulje, brašno, puter, meso, povrće, voće itd i na sve to nasuti gorivo u svoje limene ljubimce.
Osnovna esencija kritičke misli se kod nas u korijenu sasjeca, urušava, ne dozvoljava joj se rasti i razvijati, a sve u ine „sistema“ i „institucija“
Ako vam 90% roditelja kaže da ne želi specijalne institucije, oprostite, vaš je posao promisliti potrebe građanstva. Nije da je neko natjerao naše nadležne da budu tu gdje jesu, svojevoljno su se kandidirali i pristali biti dio vlasti. Ako svakodnevno čujemo da je nešto po zakonu, a zakon ne valja, nameće se logično pitanje, pa ko treba da ga mijenja ili zalud mijenjamo vlasti i ministre, oni su samo figure na šahovskoj tabli politike koje vuče neko treći?
Demokratija je zeznuta stvar čini se za naše nadležne, bi oni nešto ali bez šireg angažmana građanskog, kritičkog i intelektualnog. Svaki pokušaj nas roditelja u mijenjanju lošeg i odavno zaostalog se završavao na pukim obećanjima ili hitrom nalaženju protivnika mijenjanja. Naprosto je previše „utopljenih“ u takav sistem i njihova je zadaća da ostanu s glavama uronjenim u pijesak, lakše je tako, ne iziskuje baš mnogo rada i truda, svodi se na onu našu poznatu, ne talasaj, samo nek ne puca.
Nadamo se da će se pozvani Premijer, ministri i zastupnici odazvati našem pozivu, veselimo se pitati ih naša pitanja, predložiti im konstruktivna rješenja i biti primjer našem društvu da se na civiliziran način uz malo volje može mnogo toga promijeniti.
Odgovore ćemo svakako znati vrlo brzo, šutnja bi također bila odgovor, pa u segmentu kritičkog promišljanja građanskog aktivizma, roditeljske borbe će imati neki rezultat.
Molimo naše sugrađane da nas podrže, sada nam je to potrebno više nego ikada!”
Podijelite/podržite!
NE SANJAJ NEGO SE BORI ZA MIR ! 