U istraživanju prakse i zakonskih okvira u slučaju krivičnog djela silovanja, paralelno sa upitnikom za javnost o osviješenosti o postupcima koje je potrebno preduzeti u slučajevima krivičnog djela silovanje, da li im je poznat zakonodavni okvir i koja instanca je nadležna za ovo krivično djelo, da li su upoznati sa informativno edukacijskim kampanja koje su se sprovodile i od strane koga, a s ciljem informiranja i educiranja javnosti o radnjama i mjerama u slučajevima krivičnog djela silovanje, te zašto je ova tema još uvijek tabu, ako misle da jeste, smo se obratile svim ministarstvima unutarnjih poslova u FBiH, RS i BD BIH tražeći odgovore na pitanja od toga koji broj pozvati, koja policijska stanica je nadležna za izlazak na teren (da li ona gdje je počinjeno krivično djelo silovanje ili ono područje sa koje žrtva zove ili je nastanjena), ko se javlja na poziv i da li se radi o policijskom/oj službeniku/ici koji/a je educirana za prijave seksualnog nasilja, odnosno silovanje, da li se putem mobilnog operatera može locirati poziv žrtve, koje radnje i mjere je neophodno odmah poduzeti i koje poduzima policija, a na što žrtva treba posebno obratiti pažnju, odnosno koja pitanja koja joj se postavljaju su neophodna, a koja neopravdana te se ne bi smjela postavljati, da li je za tjelesni ginekološki pregled potreba saglasnost žrtve i da li je u policijski/kriminalističkim ili zdravstvenim ustanovama za žrtvu obezbijeđen set za izuzimanje vaginalnog brisa poznatiji kao „SEX CRIME SET“, da li žrtvi na raspolaganju stoji psiholog/inja koja djeluje u sklopu policijske uprave i po pozivu takožer sa patrolom odlazi do žrtve, da li je patrola obavezno žensko-muška ili samo po mogućnosti, da li i policijska uprava kao i ministarstva unutarnjih poslova na području oba entiteta i Brčko distrikta imaju prijedloge izmjene i dopune Krivičnog zakona u onom dijelu koji propisuje kaznene i druge odredbe za krivivično djelo silovanje i da li su upoznati sa Istanbulskom konvecijom koju je Bosna i Hercegovina ratificirala te odredbama koje se odnose na krivično djelo silovanje. Pitale smo i da li postoji barem na nivou entiteta ili pojedinačnog kantona jedinstvena baza podataka o počiniteljima krivičnog djela silovanje.
Ministarstva unutarnjih poslova pitale smo i o stataistici počinjenih krivičnih djela silovanja, te da li smatraju neophodnim da postoji jedinstveni broj za prijavu krivičnog djela silovanja putem kojeg bi se žrtvi efikasije pružila medicinska i administartivna pomoć, te u kojoj mjeri smatraju da je javnost informirana o zakonom propisanim procedurama u slučaju krivičnog djela silovanja.
Ovom prvom pozivu na učešće odazvalo se devet ministarstava unutrašnjih poslova u BiH i to: Ministarstvo unutarnjih poslova Kantona Sarajevo – Odjeljenje za krvne, seksualne delikte i ratne zločine, Ministarstvo unutarnjih poslova Zpadnohercegovačkog kantona – Uprava policije – Ured policijskog komesara, Ministarstvo unutarnjih poslova Posavskog kantona – Uprava policije, Ministarstvo unutarnjih poslova Unskosanskog kantona – Ured komesara, Ministarstvo unutarnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona – Odsjek za odnose sa javnošću-Kabinet ministra, Policija Brčko distrikta BiH, Ministarstvo unutarnjih poslova Kantona 10 – Uprava policije, Ministarstvo unutarnjih poslova Bosansko-podrinjskog kantona, Uprava policije Goražde, Ministarstvo unutarnjih poslova Tuzlanskog kantona – Uprava policije – Tuzla.
Ovim putem zahvaljujemo se svima koji su dali svoj doprinos ovom istraživanju i odgovorili na postavljena pitanja. Napominjemo da smo se u više navrata obraćale i Ministarstvu unutarnjih poslova RS, ali nikad nismo dobile odgovor.
SREDNJEBOSANSKI KANTON/KANTON SREDIŠNJA BOSNA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA TRAVNIK
PUT ŽRTVE

Poziva se broj 122 – poziv zaprima dežurni policijski službenik – nakon dobijanja prvih informacija i neophodnih podataka dežurni policijski službenik obavještava Operativni centar MUPa koji nadalje obavještava uviđajnu ekipu – po prvilu je to dežurni inspektor i kriminalistički tehničar koji obavljaju uviđajnu radnju i poduzimaju druge mjere i radnje u cilju dokumentiranja prijavljenog krivičnog djela.
Za teška krivična djela u koje spada i silovanje nadležan je Sektor kriminalističke policije, tako da bez obzira na kojem području je izvršeno ili se prijavljuje krivično djelo silovanje, sve mjere i radnje poduzimaju službenici Sektora kriminalističke policije.
NAREDBU ZA TJELESNI PREGLED IZDAJE NADLEŽNI SUD, OSOBITO AKO SE RADI O MALODOBNIM OSOBAMA. UKOLIKO JE NEOPHODNA HITNOST U POSTUPANJU MOŽE SE POSTUPITI I PO PISMENOJ TUŽILAČKOJ NAREDBI UZ USMENU SAGLASNOST DEŽURNOG SUCA.
LOCIRANJE ŽRTVE POSREDSTVOM SIGNALA MOBILNOG TELEFONA
Opcija i mogućnost lociranja mobilnog telefona sa kojeg poziva osoba koja prijavljuje krivično djelo silovanje, a ukoliko nije u mogućnosti sama da locira mjesto s kojeg poziva, nažalost nije moguće.

Jedino u slučajevima najtežih krivičnih dijela poput terorizma, otmice i sl. moguće je uključenje policijskih organa na državnom nivou koji bi pristupili aktivnostima i mjerema lociranja poziva. Jedina mogućnost jeste da žrtva ili neko ko poziva u njeno ime što preciznije opiše mjesto sa kojeg zove ili objasni i opiše zadnje poznato mjesto na kojem se nalazila.
PATROLA
Nakon zaprimljenog poziva od strane dežurnog policijskog službenika, prikupljenih podataka i obavještenja Sektora kriminalističke policije na lice mjesta se upućuje patrola koja je najbliža mjestu događaja, a spolna struktura patrole nije izričito određena. Ukoliko postoji mogućnost i raspolaže se dovoljnim brojem službenica, može se formirati muško-ženska patrola. Po pravilu ta patrola koja dolazi na lice mjesta upoznaje žrtvu sa neophodnim mjerama i radnjama koje se moraju poduzeti. Po dosadašnjoj praksi, ukoliko su na žrtvi vidljive tjelesne ozljede, žrtvi se pruža medicinska pomoć. Ginekološki pregled žrtve je nezaobilazan i neophodan radi daljeg dokazivanja u sudskom postupku. Ginekologa se upoznaje o razlogu pregled i skreće mu se pažnja na obazrivost prilikom pregleda kao i na tragove na tijelu i odjeći.

SAV IZUZETI MATERIJAL KOJI ĆE SE UPOTRIJEBITI I SLUŽITI KAO DOKAZ PROSLJEĐUJE SE NA DALJE VJEŠTAČENJE U CENTAR ZA FORENZIČKA ISTRAŽIVANJA SARAJEVO.
PSIHOLOŠKA POMOĆ ŽRTVI, DA/NE, KADA?
Ukoliko žrtva zbog izazvane traume ne može dati iskaz upućuje ju se na razgovor sa psihologom koji će dati nalaz i mišljenje, a koji se kasnije koristi i u sudskom postupku. Psiholzi su službenici pri Centru za mentalno zdravlje te stoje na raspolaganju za pomoć i podršku žrtvi i nakon pregleda.
NE POSTOJI JEDINSTVENA BAZA PODATAKA ZA POČINITELJE KRIVIČNOG DJELA SILOVANJE NITI NA ENTITETSKOM NITI NA KANTONALNOM NIVOU!

MIŠLJENJE MINISTARSTVA SBK O TRENUTNOM ZAKONU I PRIJEDLOZI ZA IZMJENE I DOPUNE:
Budući da smo imali dva kruga pitanja prema ministarstvima unutarnjih poslova, u prvom krugu samo jedno ministarstvo unutarnjih poslova i to MUP Posavskog kantona je predložilo izmjenu Krivičnog zakona u onom dijelu koji se tiče krivičnog djela silovanje. Tek u drugom krugu, kada smo navele činjenicu da se entitetski i Krivični zakon Brčko distrikta razlikuju u donjoj granici kazne za počinitelje krvičnog djela silovanje i onemugućavanja ublažavanja kazne za počinitelje KD silovanje, te da je Bosna i Hercegovina potpisnica Istanbulske konvenicije a koja u članu 36. Konvencije izričito navodi da je krivično djelo svaki oblik oralne, analne i druge penetracije bez pristanka i da bi se s tim u vezi i krivični zakoni trebali uskladiti i izmijeniti, tek tada, to jest u drugom krugu nakon navođenja činjenica, i MUP SBK navodi potrebu usklađivanja zakona na entitetskom nivou, ističući potrebu i za izmjenom člana zakona kojim se propisuju donja i gornja granica za KD „Lažno prijavljivanje“.
MUP SBK ističe da je potrebno usaglasiti zakonske odredbe na entitetskom nivou, odnosno da se izjednače minimalne i maksimalne granice za počinjeno KD silovanje.
Također, navode potrebu da se u članu 203. KZ FBiH onemogući ublažavanje kazne za počinitelje KD SILOVANJE.
MUP SBK pored ovoga navodi potrebu povećanja minimalne i maksimalne propisane kazne u KD iz člana 347. „LAŽNO PRIJAVLJIVANJE“, jer se kako navode „za najveći broj podnesenih prijava istragom se utvrdi da se ne radi o prvobitno podnesenoj prijavi Kd Silovanje, odnosno da se radi o lažnoj prijavi. Bilo bi korisno iz razloga što se „žrtve“ odlučuju na to iz više razloga od kojih prednjači osveta, niske pobude, prekid ljubavne veze, ljubomora i sl. Te samim time istinske žrtve nad kojima jeste počinjeno KD SILOVANJE dovode u položaj sa lažnim prijaviteljima, odnosno da se ni njima ne vjeruje i ne pridaje dovoljna količina pažnje i vremena za rad s njima“.