U Bosni i Hercegovini silovanje kao krivično djelo propisano je krivičnopravnim odredbama na tri zakonodavne razine u Bosni i Hercegovini: Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH), Krivičnim zakonom Republike Srpske (KZ RS) i Krivičnim zakonom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (KZ BDBiH). Kantonalna tužilaštva i ovlaštena službena lica kantonalnih ministarstava unutarnjih poslova postupaju po odredbama KZ FBiH, glava XIX Krivična djela protiv spolne slobode i morala gdje je članom 203. propisano krivično djelo SILOVANJE, a koje glasi:
- Ko drugu osobu upotrebom sile ili prijetnje da će izravno napasti na njezin život ili tijelo ili život ili tijelo bliske joj osobe prisili na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. Pored osnovnog oblika u istom članu predviđeni su i teži oblici ovog krivičnog djela, i to:
- Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini na naročito okrutan ili naročito ponižavajući način, ili ako je istom prilikom prema istoj žrtvi učinjeno više spolnih odnošaja ili s njim izjednačenih spolnih radnji od više učinilaca kaznit će se kaznom zatvora u trajanju od tri do petnaest godina.
- Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana prouzrokovana smrt silovane osobe ili je ona teško tjelesno ozlijeđena, ili joj je teško narušeno zdravlje, ili je silovana ženska osoba ostala trudna učinitelj će se kazniti kaznom zatvora u trajanju najmanje tri godine.
- Kaznom iz stava 2. ovog člana kaznit će se ko učini krivično djelo iz stava 1. ovog člana iz etničke, narodnosne, rasne, vjerske ili jezičke netrepeljivosti prema žrtvi.
- Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini prema maloljetniku kaznit će se kaznom zatvora u trajanju od najmanje tri godine.
- Ko krivično djelo iz stava 2, 3. i 4. učini prema maloljetniku, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.
- Ako su krivičnim djelom iz stava 2. ovog člana prouzrokovane posljedice iz stava 3. ovog člana, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora u trajanju najmanje pet godina.
Radnje dokazivanja krivičnog djela iz člana 203. KZ F BIH, se poduzimaju u skladu sa odredbama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i pravilima kriminalističke struke.
Krivični zakon Republike Srpske (KZ RS) propisuje osnovni oblik ovog krivičnog djela u GLAVI XIV – KRIVIČNA DJELA PROTIV POLNOG INTEGRITETA, član 165.:
- Ko drugog prinudi na obljubu ili s njom izjednačenu polnu radnju upotrebom sile ili prijetnje da će neposredno napasti na život ili tijelo tog ili njemu bliskog lica, kazniće se kaznom zatvora od tri do deset godina.
- Ako je djelo iz stava 1. ovog člana izvršeno prema djetetu starijem od petnaest godina, ili na naročito svirep ili naročito ponižavajući način, ili od strane više lica, ili iz mržnje, ili je usljed djela nastupila teška tjelesna povreda, teško narušenje zdravlja ili trudnoća silovanog ženskog lica, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od pet do petnaest godina.
- Ako je usljed djela iz st. 1. i 2. ovog člana nastupila smrt lica prema kojem je djelo izvršeno, učinilac će se kazniti kaznom zatvora najmanje deset godina.
RAZLIKA IZMEĐU PROPISANIH ODREDBI KRIVIČNOG ZAKONA SILOVANJA U REPUBLICI SRPSKOJ I FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
U stavu 1. člana 203 KZ FBiH krivično djelo silovanje osnovnog oblika opisano je na isti način kao što je to u stavu 1. člana 165 KZ RS. Razlika postoji u donjem minimumu kazne koji je u KZ FBiH jedna godina, dok ga KZ RS podiže na tri godine, izražavajući na taj način stajalište zakonodavca o potrebi strožijeg kažnjavanja učinitelja ovog krivičnog djela. Gornji maksimum propisane kazne je i u KZ RS deset godina te odgovara onom u Federaciji BiH.
Kvalifikovani oblik djela propisan u stavu 2. člana 165. KZ RS „ako je silovanje učinjeno … prema djetetu starijem od petnaest godina, ili na naročito svirep ili naročito ponižavajući način, ili od strane više osoba, ili iz mržnje, ili je uslijed djela nastupila teška tjelesna ozljeda, teško narušenje zdravlja ili trudnoća silovane ženske osobe učinitelj se kažnjava kaznom zatvora od pet do petnaest godina“, ponovno izražavajući stajalište o potrebi strožijeg kažnjavanja učinioca ovog krivičnog djela. Za ovaj oblik djela KZ FBiH propisuje zatvorsku kaznu u rasponu od najmanje tri bez propisivanja gornjeg maksimuma granice.
KZ FBiH također, u okolnostima kada je silovanje izvršeno prema maloljetniku na naročito okrutan ili naročito ponižavajući način, ili ako je istom prilikom prema istoj žrtvi učinjeno više spolnih odnošaja ili s njim izjednačenih spolnih radnji od više učinilaca, propisuje kaznu zatvora najmanje pet godina bez propisivanja gornjeg maksimuma, čime jasno izražava potrebu za strožijim kažnjavanjem u slučaju počinjenja ovog krivičnog djela prema maloljetniku pod naročito teškim okolnostima.
Još teži oblik djela obuhvaćen je u stavu 3. člana 165. KZ RS ako dođe do smrti osobe nad kojom je silovanje izvršeno i u tom slučaju zakon propisuje kaznu zatvora u trajanju od najmanje deset godina, kao donji minimum, bez propisivanja gornjeg maksimuma. U stavu 3. člana 203. KZ FBiH propisana ja kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine za učinitelja krivičnog djela iz stava 1. usljed čega je prouzrokovana smrt osobe ili je ona teško tjelesno ozlijeđena, ili joj je teško narušeno zdravlje, ili je silovana ženska osoba ostala trudna. Dakle, iako stav 3. člana 203. KZ FBiH propisuje nedovoljnu donju granicu za ovakav vid krivičnog djela silovanja, ipak pored najtežeg ishoda smrti uzima u obzir i druge posljedice koje mogu nastupiti i koje trebaju itekako biti kažnjive, odnosno obuhvaćene ovom odredbom. Krivični zakon RS u članu 165. stav 3. tretira samo nastupanje smrti i propisuje kaznu zatvora od najmanje deset godina.
Pored ove razlike odredaba KZ FBiH i KZ RS u donjem minimum kazne koja se propisuje za krivično djelo silovanje, razlika postoji i “u pogledu granica ublažavanja kazne KZ RS izričito propisuje da se ono i kad postoje prethodno navedeni uvjeti neće moći primijeniti na krivično djelo silovanja (član 54. stav 3)[1]. Navedenim rješenjem zakonom je onemogućeno sudsko ublažavanje kazne za silovanje, što predstavlja iznimno značajan korak u daljnjem ostvarivanju adekvatne politike kažnjavanja kada je riječ o ovom ali i još nekim krivičnim djelima protiv spolne slobode. Nažalost, u Federaciji BiH, kao i Brčko distriktu ovakvih zakonskih ograničenja nema, što će, ako se u međuvremenu entitetske i odredbe Brčko distrikta ne usklade, dovesti do neujednačene sudske prakse i kaznene politike, što je također jedan od aktuelnih problema bosanskohercegovačkog krivičnog zakonodavstva” (Atlantska inicijativa).
ISTOVJETNOST KAZNENIH ODREDBI ZA KRIVIČNO DJELO SILOVANJE KZFBIH – KZBDBIH
Odredbe KZ BDBiH (XIX. GLAVA DEVETNAESTA – KRIVIČNA DJELA PROTIV SPOLNE SLOBODE I MORALA, Silovanje, član 200) u cijelosti su istovjetne odredbama KZ FBiH kada je riječ o krivičnim djelima protiv spolne slobode i morala, kao i krivičnom djelu silovanja, te sve izneseno u vezi sa silovanjem i odredbama KZ FBiH vrijedi i za KZ BDBiH.
KONVENCIJA VIJEĆA EUROPE O SPRJEČAVANJU I BORBI PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U PORODICI – ISTANBULSKA KONVENCIJA
Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) od 11.5.2011. godine sveobuhvatan je međunarodni sporazum čiji cilj jeste zaštita žena od svih vidova nasilja i sprečavanje, procesuiranje i eliminiranje nasilja nad ženama i nasilja u porodici; doprinos suzbijanju svih oblika diskriminacije nad ženama i promoviranje suštinske jednakosti između žena i muškaraca, uključujući i osnaživanje žena; izrada sveobuhvatnog okvira, politika i mjera zaštite i pomoći svim žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u porodici; unapređenje međunarodne saradnje u pogledu eliminiranja nasilja nad ženama i nasilja u porodici; pružanje podrške i pomoći organizacijama i organima unutrašnjih poslova u djelotvornoj saradnji da bi se usvojio obuhvatni pristup eliminiranju nasilja nad ženama i nasilja u porodici. [2] države potpisnice Istanbulske konvencije obavezuje se na međusektorsku suradnju, od vladinih do nevladinih tijale/organicazija/agencija, s ciljem izrade i usvajanja sveobuhvatnog pristupa borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u porodici.
Konvencijom se od zemalja članica očekuje da kriminalizuju ili na drugi način sankcionišu sljedeće oblike ponašanja:
- nasilje u porodici (fizičko, seksualno, psihičko ili ekonomsko nasilje);
- proganjanje;
- seksualno nasilje, uključujući silovanje;
- seksualno uznemiravanje;
- prinudni brak;
- genitalno sakaćenje žena;
- prinudni pobačaj i prinudnu sterilizaciju.[3]
Bosna i Hercegovina je 2013. godine ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) čime se obavezala na poduzimanje zakonodavnih i drugih mjera radi osiguranja pravnog, institucionalnog i organizacionog okvira za prevenciju nasilja nad ženama, zaštitu žrtava nasilja te kažnjavanje počinitelja nasilja.
Istanbulska konvecija u članu 36. predviđa da je krivično djelo silovanje svaka vaginalna, analna ili oralna penetracija seksualne prirode na tijelu druge osobe bez njenog/njegovog pristanka, korištenjem bilo kog dijela tijela odnosno predmeta. Pristanak na seksualni čin mora da bude dobrovoljan ishod slobodne volje osobe prema procjeni u kontekstu datih okolnosti. Da bude jasnije, Istanbulska konvencija predviđa da je kažnjiv svaki čin seksualne penetracije ako je učinjen nad osobom koja nija dala slobodan pristanak za to. Poseban naglasak stavalja se na obavezu članica da obezbijede primjenu zakonodavstva kojim se ove radnje inkriminišu na bivše ili sadašnje bračne drugove ili partnere
Krivični zakoni sve tri zakonodavne razine u Bosni i Hercegovini još uvijek nisu uskladili zakonske odredbe krivičnog zakona (osim zločina seksualnog nasilja kao zločina protiv čovječnosti i zločina protiv civilnog stanovništva) sa članom 36. Istanbulske konvencije, a kojim bi se silovanje bez prinude inkriminirao. Možemo reći da je u ovom procesu usklađivanja najdalje otišao zakonodavac u Republici Srpskoj uz napomenu da je zakonodavac u ovom procesu obezujućeg usklađivanja sa Istanbulskom konvencijom propustio priliku precizne definicije pristanka, kao i uvođenja i pravno definiranje, odnosno zakonsko reguliranje pojma bračno seksualno nasilje.
Iz svega navedenog, a uzimajući u obzir da su ipak neka istraživanja na ovu tema sprovedena, zapitale smo se gdje se možemo više informirati o procedurama koje je neophodno preduzeti ukoliko smo mi ili neko nama blizak žrtva krivičnog djela silovanja. Pored ovog našeg malog doprinosa, svakako sve zainteresirane pozivamo da se upoznaju sa istraživanjem na temu krivičnog djela silovanje u BiH, odnosno Sa priručnikom za razmatranje krivičnog djela silovanje u sudskoj praksi u BiH koje je provela Atlantska inicijativa u Bosni i Hercegovini.
[1] Osim silovanja, to su još i krivična djela: „Obljuba na nemoćnom osobom“ (član 167), „Obljuba sa djetetom mlađim od 15 godina“ (član 172), „Terorizam“ (član 299), „Finansiranje terorističkih aktivnosti“ (član 300), te okolnost da je počinitelj ranije već dva ili više puta osuđivan za istovrsno krivično djelo.
[2] Član 1. (Ciljevi) Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, dostupan na: https://rm.coe.int/168046246e
NE SANJAJ NEGO SE BORI ZA MIR ! 