SILOVANJE – OD KOGA I KAKO TRAŽITI POMOĆ?

Ženski marš na Međunarodni dan žena objavljuje istraživanje i pokreće kampanju o krivičnom djelu silovanje, a kojoj je za cilj osvijestiti javnost o učestalosti ovog krivičnog djela i pružiti jasne informacije o traženju pomoći žrtvama ili osobama kojima se žrtve obrate za pomoć.

U toku rata, odnosno agresije na Bosnu i Hercegovinu mnoge osobe bile su žrtve silovanja. Do dan danas većina njih nije ugledala lice pravde, a mnoge osobe i danas gledaju silovatelje kako se slobodno šetaju ulicama grada. Ne želeći ni u kojem slučaju minimizirati bol i traumu žrtava silovanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, Ženski marš je ovim istraživanjem prvenstveno htio obratiti pažnju na krivično djelo silovanja u neratnim okolnostima.

Silovanje kao krivično djelo propisano je krivičnopravnim odredbama na tri zakonodavne razine u Bosni i Hercegovini: Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH), Krivičnim zakonom Republike Srpske (KZ RS) i Krivičnim zakonom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (KZ BDBiH). Kantonalna tužilaštva i ovlaštena službena lica kantonalnih ministarstava unutarnjih poslova postupaju po odredbama KZ FBiH, glava XIX Krivična djela protiv spolne slobode i morala gdje je članom 203. propisano krivično djelo SILOVANJE, a koje glasi:

Ko drugu osobu upotrebom sile ili prijetnje da će izravno napasti na njezin život ili tijelo ili život ili tijelo biske joj osobe prisili na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. Pored osnovnog oblika u istom članu predviđeni su i teži oblici ovog krivičnog djela, i to:

Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini na naročito okrutan ili naročito ponižavajući način, ili ako je istom prilikom prema istoj žrtvi učinjeno više spolnih odnošaja ili s njim izjednačenih spolnih radnji od više učinilaca kaznit će se kaznom zatvora u trajanju od tri do petnaest godina.

Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana prouzrokovana smrt silovane osobe ili je ona teško tjelesno ozlijeđena, ili joj je teško narušeno zdravlje, ili je silovana ženska osoba ostala trudna učinitelj će se kazniti kaznom zatvora u trajanju najmanje tri godine.

Kaznom iz stava 2. ovog člana kaznit će se ko učini krivično djelo iz stava 1. ovog člana iz etničke, narodnosne, rasne, vjerske ili jezičke netrepeljivosti prema žrtvi.

Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini prema maloljetniku kaznit će se kaznom zatvora u trajanju od najmanje tri godine.

Ko krivično djelo iz stava 2, 3. i 4. učini prema maloljetniku, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Ako su krivičnim djelom iz stava 2. ovog člana prouzrokovane posljedice iz stava 3. ovog člana, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora u trajanju najmanje pet godina.

Radnje dokazivanja krivičnog djela iz člana 203. KZ F BIH, se poduzimaju u skladu sa odredbama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i pravilima kriminalističke struke.

Krivični zakon Republike Srpske (KZ RS) propisuje osnovni oblik ovog krivičnog djela u GLAVI XIV – KRIVIČNA DJELA PROTIV POLNOG INTEGRITETA, član 165. stav 1, na isti način kao što to čini i KZ FBiH. Razlika postoji u donjem minimumu kazne koji je u KZ FBiH jedna godina, dok ga KZ RS podiže na tri godine, izražavajući na taj način stajalište zakonodavca o potrebi strožijeg kažnjavanja učinilaca ovog krivičnog djela. Gornji maksimum propisane kazne je i u KZ RS deset godina te odgovara onom u Federaciji BiH.

Pored ove razlike odredaba KZ FBiH i KZ RS u donjem minimum kazne koja se propisuje za krivično djelo silovanje, razlika postoji i “u pogledu granica ublažavanja kazne KZ RS izričito propisuje da se ono i kad postoje prethodno navedeni uvjeti neće moći primijeniti na krivično djelo silovanja (član 54. stav 3). Navedenim rješenjem zakonom je onemogućeno sudsko ublažavanje kazne za silovanje, što predstavlja iznimno značajan korak u daljnjem ostvarivanju adekvatne politike kažnjavanja kada je riječ o ovom ali i još nekim krivičnim djelima protiv spolne slobode. Nažalost, u Federaciji BiH, kao i Brčko distriktu ovakvih zakonskih ograničenja nema, što će, ako se u međuvremenu entitetske i odredbe Brčko distrikta ne usklade, dovesti do neujednačene sudske prakse i kaznene politike, što je također jedan od aktuelnih problema bosanskohercegovačkog krivičnog zakonodavstva” (Atlantska inicijativa).

Bosna i Hercegovina je 2013.godine ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o spječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) čime se obavezala na poduzimanje zakonodavnih i drugih mjera radi osiguranja pravnog, institucionalnog i organizacionog okvira za prevenciju nasilja nad ženama, zaštitu žrtava nasilja te kažnjavanje počinitelja nasilja. Iako Istanbulska konvecija u članu 36. predviđa da je krivično djelo silovanje svaka vaginalna, analna ili oralna penetracija seksualne prirode na tijelu druge osobe bez njenog/njegovog pristanka, korištenjem bilo kog dijela tijela odnosno predmeta. Pristanak na seksualni čin mora da bude dobrovoljan ishod slobodne volje osobe prema procjeni u kontekstu datih okolnosti. Da bude jasnije, Istanbulska konvencija predviđa da je kažnjiv svaki čin seksualne penetracije ako je učinjen nad osobom koja nija dala slobodan pristanak za to. 

Krivični zakoni sve tri zakonodavne razine u Bosni i Hercegovini još uvijek nisu uskladili zakonske odredbe krivičnog zakona (osim zločina seksualnog nasilja kao zločina protiv čovječnosti i zločina protiv civilnog stanovništva) sa članom 36. Istanbulske konvencije, a kojim bi se silvanje bez prinude inkriminirao.

Iz svega navedenog, a uzimajući u obzir da su ipak neka istraživanja na ovu tema sprovedena, zapitale smo se gdje se možemo više informirati o procedurama koje je neophodno preduzeti ukoliko smo mi ili neko nama blizak žrtva krivičnog djela silovanja. Pored ovog našeg malog doprinosa, svakako sve zainteresirane pozivamo da se upoznaju sa istraživanjem na temu krivičnog djela silovanje u BiH, odnosno Sa priručnikom za razmatranje krivičnog djela silovanje u sudskoj praksi u BiH koje je provela Atlantska inicijativa u Bosni i Hercegovini. Postavile smo si pitanje u slučaju da smo mi ili neko nama blizak žrtva krivičnog djela silovanja koja je to adresa, odnosno koji broj telefona bismo trebale pozvati i zatražiti pomoć. Po nekoj inerciji većina nas bi odmah pozvala policiju i to troznamenkasti broj 122, ali nam se otvorilo i pitanje da li se u tom trenutku treba najprije obratiti Hitnoj pomoći radi pravilnog izuzimanja i pohranjivanja dokaza.

Otvorilo se i pitanje odnosa policijskih ili službenika/ica zdravstvene ustanove u situaciji gdje žrtva prijavljuje krivično djelo, te šta ukoliko nam krenu diktirati neki devetoznamenkasti broj telefona koji moramo upamtiti, šta ako nas krenu ispitivati gdje se nalazimo, a mi smo u nekom mraku, u nekoj šumi i nismo u stanju locirati se, šta ako nas krenu ispitivati o općini u kojoj je izvršeno krivično djelo silovaje, te da ukoliko to znamo moramo pozvati policijsku stanicu te općine, da li se nadležna policijska stanica određuje po mjestu prebivališta ili izvršenja krivičnog djela silovanje, na koji način se očuvaju dokazi koji će kasnije (ukoliko se žrtva odluči prijaviti krivično djelo) biti predmetom sudskog postupka i čije očuvanje igra veoma bitnu ulogu i još monogo, mnogo drugih pitanja. Pretraživale smo internet tražeći statističke podatke o izvršenim krivičnim djelima silovanje na tri zakonodavne razine, to jest FBiH, RS i BDBiH. Tražile smo i informativni letak koji bi nam dao osnovne informacije kako se ponašati i postupati u slučaju da smo mi ili neko nama blizak žrtva krivičnog djela silovanj ili sasvim slučajna prolaznica kojoj će se obratiti žrtva silovanja. Sve to ponukalo na sje da se upustimo u istraživanje o krivičnom djelu silovanje.

Paralelno smo se obratile svim ministarstvima unutarnjih poslova u FBiH, RS i BD BIH tražeći odgovore na pitanja kako postupiti, ko je prva adresa kojoj se moramo/trebamo obratiti, kako očuvati dokaze, koja policijska uprava je nadležna – ona na kojoj je počinjeno krivično djelo silovanje ili ona na kojoj je žrtva inače ima prijavljeno mjesto prebivališta, da li se bez obzira na stanje žrtve žrtva treba obratiti i Hitnoj pomoći  radi pružanja medincke pomoći i radi izuzimanja i očuvanja dokaza, da li se ginekološko akušerski pregled može uz pristanak žrtve odmah uraditi u Hitnoj pomoći,… Ministarstva unutarnjih poslova pitale smo i o stataistici počinjenih krivičnih dijela silovanja, te da li smatraju neophodnim da postoji jedinstveni broj za prijavu krivičnog djela silovanja putem kojeg bi se žrtvi efikasije pružila medicinska i administartivna pomoć, te u kojoj mjeri smatraju da je javnost informirana o zakonom propisanim procedurama u slučaju krivičnog djela silovanja.

O našim saznjanjima čitajte u narednim danima na ovoj stranici i društvenim mrežama Ženskog marša.