SPONTANI POBAČAJ, ADMINISTRACIJA I EKONOMSKI FAKTORI

UVIJEK NEDOSTAJE JEDAN PAPIR!

Smatra se da su predrasude i „osjećanje prokletstva“ koji prate spontani pobačaj u javnosti i manjak pritiska javnosti na vladajuće i naučne krugove je razlogom odugovlačenja naučnih istraživanja o gubitku trudnoće. Osobe koje su iskusile gubitak trudnoće su ostavljene da svoje gubitke i patnju liječe u tišini i samoći.

Stigma koja okružuje spontani pobačaj i žene koje su ga doživjele, a kojoj smo pisale ranije, jedan je od razloga zbog kojeg jedan broj žena odbija zatražiti adekvatnu medicinsku pomoć, profesionalni psihološki tretman ali i druge vidove podrške sistema poput prava na bolovanje ili refundaciju medicinskih troškova ukoliko su nastali u privatnim zdravstvenim ustanovama jer trudnica nije bila u mogućnosti da obavi neki pregled ili nalaze u javnim zdravstvenim ustanovama.

Često, u manjim sredinama u Bosni i Hercegovini posebno, ženama nije dostupna kvalitetna zdravstvena zaštita. Iako „na papiru“, kroz Zakon i pravilnike svaka žena ima pristup kvalitetnom i blagovremenom ginekološkom pregledu i liječenju, stvarnost u Bosni i Hercegovini daleko je od „papira“. Kada govorimo o spontanom pobačaju, osim stigme „stida i sramote“ kod traženja medicinske dijagnostike, liječenja i ostvarivanja drugih prava, finansijske mogućnosti žene još uvijek igraju veliku ulogu u procesu psihofizičkog liječenja u toku i nakon gubitka trudnoće.

Istaživanje medicinskog žurnala „The Lancet“ pokazalo je da je šansa za spontani pobačaj za 43% veća kod žena koje pripadaju nekoj diskriminisanoj skupini društva bilo na rasnoj ili socijalno-ekonomskoj osnovi. Žene iz takvih skupina rjeđe traže medicinsku pomoć, izložene su velikom stresu, hrane se manje kvalitetno i često su izložene raznim štetnim materijama u okruženju.

U manjim sredinama u Bosni i Hercegovini javne zdravstvene institucije koje se brinu o zdravlju žena često su podkapacitirane osobljem i uređajima za dijagnostiku, čak i u većim sredinama i kliničkim centrima česte su nestašice reagensa na neke nalaze, redovi čekanja nehumani, rokovi zakazivanja pregleda nerealni, a ponekad je sam transport trudnice do najbliže javne ustanove koje pruža ginekološke usluge preskup za ženu ili njenu porodicu.

O rokovima zakazivanja pregleda, protokolima liječenja, dostupnosti nekih nalaza (npr. testovi na urođenu i stečenu Trombophiliu i sl) nismo uspjeli dobiti nikakve iz javnih ustanova koje ih obavljaju. Ponovo o administrativnoj praksi koja stoji iza dijagnostike i liječenja spontanog pobačaja, te ostvarivanja prava na bolovanje ili refundaciju troškova možemo govoriti iz ličnih iskustava žena koje su odlučile da govore u ovom istraživanju i nekoliko odgovora iz nadležnih institucija za zdravstveno osiguranje.

Alma, sudionica istraživanja, prvu trudnoću je vodila kombinovano u privatnoj i javnim zdravstvenim ustanovama na način da je preglede obavljala u privatnoj, a nalaze u javnim ustanovama. Alma ističe problem skupljanja nalaza na više lokacija u javnom zdravstvu od kojih se neki rade na primarnim, neki na sekundarnim, a neki na tercijarnom nivou bez obzira na preporuke ljekara da se miruje u vrijeme spontanog pobačaja radi očuvanja zdravlja žene i smanjenja komplikacija poput sepse.

Almino iskustvo u toku prvog spontanog pobačaja je nezavidno:

„Pretrage sam radila u Domu zdravlja Otoka, KCUS i Zavodu za transfuziologiju. Za svaku pretragu sam se morala naručiti, neke nalaze sam čekala i duže od mjesec dana. Nisam plaćala pretrage, ali morala sam otići mnogo puta u različite ustanove kako bih kompletirala nalaze. Sve je to dug i iscrpljujući proces.„

Na pitanje zašto se odlučila za privatnu ginekološku ordinaciju za preglede, Alma ogovara:

„Razlog više za moj izbor da idem privatno je odnos doktora i pacijenta, kao i činjenica da imaju bolje aparate za dijagnostiku. Jedan doktor vam vodi trudnoću i jednostavnije je naručiti se za pregled.“

Na pitanje da li misle da svaka žena u Bosni i Hercegovini može priuštiti sebi liječenje u bolje opremljenim privatnim ordinacijama i Nives i Alma kažu da većina žena ovdje sebi ne može priuštiti to uzimajući u obzir ekonomske pokazatelje poput prosječne plate u Bosni i Hercegovini koja iznosi 1 006 KM, te stopa zaposlenosti od 35,5% (podatak iz 2019.)[1] i potrošačkom korpom u iznosu od 2.152,51 KM (august 2021.).

Almu su pregledi, liječenje i nalazi  toku druge trudnoće, prekinute u 30. sedmici. koštali oko 2000,00 KM.

Nives je u toku dijagnostike prvog spontanog pobačaja, nalaze i preglede platila preko 600 KM, od čega je preko pola utrošeno na praćenje kretanje β–hCG hormona kao alata u dijagnozi prijetećeg pobačaja.

„Išla sam na preglede kod privatnog ginekologa koji su 50 do 100 KM u zavisnosti da li se radi Papa test ili samo ultrazvuk. Po preporuci ginekologa pratila sam kretanje β–hCG hormona. Cijena jednog nalaza betahcg iznosi oko 50 KM u privatnoj laboratoriji. Mislim da sam taj nalaz radila pet ili šest puta. Definitivno žene sa prosječnom platnom nisu u mogućnosti sebi priuštiti ovakve preglede.“

U pokušaju prikupljanja što tačnijih informacija o protokolu, dostupnosti i pokrivenosti usluga zdravstvenim osiguranjem, a kako bismo ohrabrili pacijentice da iskoriste svoje obavezno zdravstveno osiguranje, kontaktirali smo sve nadležene institucije javnog zdravstva koje pružaju usluge brige o zdravlju žena i materinstvu u Bosni i Hercegovini. U kompleksnom državnom sistemu poput našeg, gdje ne postoji ministarstvo zdravlja niti zavod za javno zdravstvo na nivou države, kontaktirali smo desetine zavoda i instituta na nivou entiteta, koji su nas u slučaju Federacije BiH dalje uputili na deset kantonalnih institucija.

Odgovori iz institucija entiteta Republika Srpska su nam stigli blagovremeno. Dostupnost informacija o javnom zdravstvu u ovom entitetu je dosta transparentnija u odnosu na Federaciju i njene kantone te je većina protokola javno istaknuta na web stranicama uz postajanje i funkcije  „zaštitnik prava“ unutar institucije kojem se građani mogu obratiti.

REPUBLIKA SRPSKA

Iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS na pitanja o refundaciji i načinu na koji ostvariti pravo na refundaciju troškova dobile smo sljedeći odgovor:

„Fond zdravstvenog osiguranja usluge ugovara sa zdravstvenim ustanovama koje su osposobljenje za pružanje istih, te ne raspolaže informacijama da li se pojedine usluge trenutno ne rade u referentnim zdravstvenim ustanovama iz različitih razloga.

Ukoliko se neke od predloženih zdravstvenih usluga ne mogu obaviti u ugovornim zdravstvenim ustanovama, a osigurano lice ih obavi o svom trošku, ima mogućnost da u nadležnoj poslovnici Fonda podnese zahtjev za refundaciju troškova obavljene zdravstvene usluge. O svakom pojedničanom zahtjevu odlučuje komisija Fonda, nakon čega se donosi rješenje u upravnom postupku.

Prilikom podnošenja zahtjeva osigurano lice prilaže potrebnu dokumentaciju, definisanu Uputstvom o uslovima i postupku za odobravanje, kao i Pravilnikom o sadržaju, obimu i načinu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu.

Kod podnošenja zahtjeva, u pravilu, potrebno je priložiti originalnu finansijsku dokumentaciju, kopiju medicinske dokumentacije i kopiju kartice tekućeg računa, a nadležna poslovna jedinica Fonda će u svakom konkretnom slučaju, u zavisnosti od predmeta zahtjeva zatražiti i drugu dokumentaciju koju smatra relevantnom za odlučivanje u postupku.

Ugovorom između Fonda i zdravstvenih ustanova je regulisano da je zdravstvena ustanova osiguranom licu dužna izdati potvrdu da ne raspolaže lijekom sa liste, ugradbenim, sanitetskim ili drugim potrošnim materijalom kako bi osiguranik ostvario pravo na refundaciju troškova. Ovu potvrdu od zdravstvene ustanove Fond može zatražiti i službenim putem prilikom rješavanja po zahtjevu osiguranog lica.“

Na pitanje „Da li  FZO RS istaknut protokol ili javnu kampanju o načinu postupanja osiguranih građana i građanki u slučaju refundacije troškova u privatnim klinikama i labaratorijama za one usluge koje im osiguranje pokriva?“, dobile smo sljedeći odgovor:

„Sve potrebne informacije o postupanju osiguranih lica prilikom podnošenja zahtjeva za refundaciju, osiguranicima su dostupne na internet stranici Fonda, gdje se redovno ažuriraju normativno-pravni akti Fonda. Takođe, informacije će im biti pružene i na brojeve istaknutih info telefona i e-mail adresa, kao i u ličnom kontaktu sa zaštitnicima prava u nadležnim poslovnicama. Spisak zaštitnika prava sa kontakt brojevima je dostupan na internet stranici Fonda. „

FEDERACIJA BIH

Ne postoji web stranica sa uputama niti istaknuta javna kampanja u zdravstvenim ustanovama na tlu F BiH koja pacijentice upoznaje sa protokolom i pravom refundacije troškova nastalih u privatnim klinikama ukoliko im javne ustanove nisu u mogućnosti pružiti neku uslugu plaćenu kroz obavezno osiguranje. Iako se za proces refundacije sredstava taži određena dokumentacija i postoji protokol o tome osigurane pacijentice nisu adekvatno obavještene. Ni Federalni ni kantonalni zavodi koji su nam poslali odgovore nemaju precizne i istaknute protokole za refundaciju, pacijenticama se ne pruža asistencija u popunjavanju zahtijeva ni kada znaju da postoji mogućnost refundacije, a ni jedan kanton ni institucija nema standardizirani formular za obaveznu potvrdu od neke javne ustanove da pregled, nalaz ili liječenje nije dostupno u toj ustanovi. Upravo taj papir i informaciju o dostupnosti neke usluge u Federaciji je skoro nemoguće dobiti, a osnovni je dokument koji se prilaže nadležnom zavodu za osiguranje u procesu refundacije.

Na pitanje: Da li zdravstveno osiguranje u F BIH pokriva troškove sljedećih nalaza (na koje se prema podacima iz Zavoda za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva KS prema procjeni ordinirajućeg ginekologa upućuju osobe sa spontanim abortusima, jedan ili više uzastopno), a radi otkrivanja neplodnosti ili uzroka spontanog pobačaja:

  1. β–hCG nalaz
  2. ginekoloski i ultrazvučni pregled
  3. Pap test
  4. testovi na Trombiophiliu
  5. hormonalni status
  6. kompletni bakteriološki brisevi
  7. TORCH
  8. eventualno imunološke pretrage
  9. kariogram oba roditelja

 Iz Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH kažu:

„Svi nalazi, dijagnostika i liječenje u toku spontanog pobačaja pokriveni su obaveznim zdravstvenim osiguranjem prema ugovorima sa nadležnim kantonalnim zavodima osiguranja. Kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja su nadležni za plaćanje usluga, dijagnostiku na nivou kantona, te molim da za detaljnije informacije kontaktirate kantonalne zavode zdravstvenog osiguranja.“

Odgovor iz Kantona Središnja Bosna-Srednjebosanski kanton je:

„Nalazi koje navodite rade se pri ugovornim zdravstvenim ustanovama KB/SBK primarnog i sekundarnog nivoa, odnosno one usluge koje nisu dostupne u istim pri ugovornim zdravstvenim ustanovama van kantona uz odluku Povjerenstva za liječenje van kantona.

U slučaju kada ugovorna zdravstvena ustanova nije u mogućnosti pružiti potrebnu uslugu, osigurana osoba se može obratiti ZZJ SBK-KSB za povrat sredstava uz dostavljeno pismeno očitovanje ustanove koja nije bila u mogućnosti pružiti potrebnu uslugu.
Osigurane osobe kojima su zdravstvene usluge pružene u privatnim zdravstvenim
ustanovama ne mogu ostvariti pravo na povrat sredstava ukoliko su usluge mogle biti pružene pri ugovornim zdravstvenim ustanovama.“

Na pitanja o trenutnoj dostupnosti i izvodivosti nalaza u ovom kantonu u javnim ustanovama nismo dobili odgovor.

Iz Kantona 10 nam odgovaraju:

„Sve navedene pretrage obuhvaćene su paketom obveznog zdravstvenog osiguranja.

Navedene pretrage dostupne su u javnim zdravstvenim ustanovama. Javne zdravstvene ustanove kojima se osoba javlja za navedene pretrage, na području HBŽ, su nadležni domovi zdravlja i Županijska bolnica Livno. Ukoliko se navedene pretrage iz opravdanih razloga obave u privatnim ustanovama, za iste je moguća refundacija. Refundiranje troškova se vrši sukladno važećim zakonskim i podzakonskim propisima.“

Iz ovog kantona na pitanje na koji način su osiguranici upoznati sa mogućnošću refundacije nalaza koji nisu dostupni u trenutku kada su potrebni pacijentici kažu:

„Osigurane osobe Zavoda su upoznate s mogućnošću refundacije, za usluge koje pokriva obvezno zdravstveno osiguranje. Zavod nema informaciju o postojanju standardiziranog formulara koji potvrđuje da neki od nalaza nije dostupan u toj ustanovi. Pacijentica se može pozvati na sve važeće Zakone i podzakonske akte kojima je regulirana predmetna materija. (bez navođenja Zakona i pravilnika)“

Iz ZZO Unsko Sanskog kantona smo saznali da:

„Zdravstvene usluge navedene u pitanju su pokrivene zdravstvenim osiguranjem, a po Odluci o neposrednom učešću osiguranih lica u troškovima zdravstvene zaštite od plaćanja participacije su oslobođene žene u ostvarivanju zdravstvene zaštite u vezi trudnoće i materinstva. Sve  pobrojane pretrage finansiraju se iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja od strane Zavoda u ugovornim zdravstvenim ustanovama na području kantona ili van kantona, uz uputnicu ili odobrenje Ljekarske komisije Zavoda. Od usluga, neke su dostupne u javnim zdravstvenim ustanovama na području kantona, a ostale koje pripadaju tercijarnom nivou zdravstvene zaštite u kliničkim centrima F BiH (TORCH, kariogram, testovi na trombiophiliu, neke imunološke pretrage), a uz uputnicu ili odobrenje Ljekarske komisije Zavoda. Ugovorene zdravstvene usluge koje osigurano lice nije u mogućnosti obaviti u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi iz navednih razloga ima pravo na povrat plaćenih usluga, a na teret sredstava zdravstvene ustanove koja je bila u obavezi obezbijediti tu zdravstvenu uslugu, a u skladu sa provedbenim propisima i proceduri koje je donio Zavod.

Zavod zdravstvenog osiguranja USK je kroz zaključene ugovore sa zdravstvenim ustanovama istima nametnuo obavezu obezbjeđivanja ugovorene zdravstvene zaštite, kao i obavezu da ukoliko nisu u mogućnosti istu obezbjediti obavijeste Zavod u kojem periodu istu neće moći obezbjeđivati i iz kojih razloga.

Ne postoji unificiran obrazac za osigurano lice koji je Zavod propisao, ali nije isključeno da isti posjeduje ugovorna zdravstvena ustanova koji izdaje u takvim slučajevima.“

Nepostojanje jedinstvenog obrasca koji pacijentica može zatražiti kao dokaz nemogućnosti izvođenja neke pretrage ili nalaza su nam potvrdili i iz Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH:

„Zavod za javno zdravstvo FBIH nema istaknut protokol ili javnu kampanju o načinu postupanja osiguranih lica u slučaju refundacije troškova u privatnim klinikama i laboratorijama za one usluge koje im osiguranje pokriva.“

Iz drugih kantona nikada nismo dobili odgovor, iako smo se pozivali na Zakon o slobodi pristupa informacijama FBiH.

Na pitanje „Na koje Zakonske akte ili pravilnike se pacijentica može pozvati ukoliko joj javna ustanova odbija izdati potvrdu o nemogućnosti izvođenja neke usluge?“

Iz ZZZJ FBIH kažu:

„Ne postoji zakonska regulativa niti pravilnik kojim je regulisano ovo pitanje za FBIH.“

Upravo je kompleksna administracija, otežano prikupljanje potrebe dokumentacije i nepoznavanje prava na refundaciju troškova, a koje se nigdje i nikako ne promoviše u F BiH je razlog radi kojeg se veliki broj osiguranih pacijentica, a koje se kako smo ranije pisali zbog neblagovremenih rokova za pružanje usluge liječenja i dijagnostike ili zbog nedostatka reagensa ili osoblja sve češće odlučuju na liječenje u privatnim ordinacijama, uopšte ne odlučuje na refundaciju troškova.

Alma, sudionica ovog istraživanja dijeli svoje iskustvo nakon gubitka i druge trudnoće:

Nakon što je test pokazao da sam trudna drugi put, odmah sam otišla u privatnu ordinaciju da doktor potvrdi trudnoću jer nisam mogla čekati i zvati domove zdravlja da me naruče kako bi me pregledali. Cijelu trudnoću sam išla na mjesečne preglede u privatnu ordinaciju jer je naručivanje lakše. Pristup doktora drugačiji. Imaju bolje aparate za preglede i dijagnostiku. Manje gužve i kraće čekanje na pregled, samim tim i manja mogućnost zaraze koronom.

Uspjela sam refundirati novac za analizu tri faktora za trombofiliju MTHFR (2 faktora) i faktor PA1. Ove pretrage treba da radi KCUS, a ako bolnica nije u mogućnosti može se predati za refundiranje. Nisam imala asistenciju osoblja. O procesu refundacije sam saznala od ljudi koji su to već radili. Proces je takav da je potrebna uputnica doktora opšte prakse sa kojom se ide na KCUS da klinika da potvrdu da se ta pretraga ne može raditi kod njih. Nakon toga sam otišla i privatno uradila te pretrage. Račune, uputnicu, potvrdu, CIPS prijavu i kopiju zdravstvene knjižice sam predala u ZZJZ KS. Nakon otprilike mjeseca dana poštar je novac donio na moju adresu.


NASTAVIĆE SE…

Objavio Zenski Mars

Ženski marš je neformalna grupa građanki okupljena oko ideje da građanke i građani BiH imaju pravo od svih nivoa vlasti zahtijevati da rade u njihovu korist. Vrijeme je za kolektivno buđenje!

%d blogeri kao ovaj: