U četvrtom dijelu našeg istraživanja o spontanom pobačaju u Bosni i Hercegovini govorimo o problemu manjka zainteresovanosti znanosti za žensko reproduktivno zdravlje ukupno, te zapanjujuće malom trudu nauke da se otkrije više o uzrocima spontanog pobačaja.
Uzrok spontanog pobačaja je često nepoznat, iako smo na pragu 2022. godine, ne samo u našoj državi, nego i u svijetu vrlo je rijetka praksa ispitivanja muškarca kao nosioca uzroka, a o spontanim pobačaja čiji je uzročnik muški faktor vrlo malo se isražuje.
Statistika kaže da se do 50% žena uzrok se ne može utvrditi. Međutim, vrlo važno je stalno napominjati da spontani pobačaj ne može biti spriječen i da ne postoji krivica žene niti partnera ukoliko se desi. Predugo je spontani pobačaj u našoj civilizaciji minimaliziran, a vrlo često i zanemaren upravo riječima „Svaka četvrta trudnoća završi spontanim abortusom“.
Potpuno je šokantan nedostatak naučno-medicinskih istraživanja o spontanom pobačaju u 21. stoljeću. Neki spontani pobačaji su prosto neizbježni, ali baš kao i menstrualni bolovi ili menopauza, su nedovoljno istraženi, minimalno tretirani, a prema opsežnom istraživanju medicinskog žurnala „The Lancet“ uzrok ovakvom površnom tretiranju zdravlja žene je ideološke prirode, a nikako potkrijepljen naučnim činjenicama. [1]
Uzroci koji se kod nas, ali i u svijetu tradicionalno „spočitavaju“ ženama poput da je dizala nešto teško, imala seks u ranoj trudnoći, „pobacila radi stresa radi posla i slično, su mitovi, netačni su i takve „dijagnoze“ mogu izazvati teški osjećaj krivice kod žene i razviti depresiju, a tome ćemo govoriti u narednim poglavljima o stigmatizaciji i utjecaju na mentalno zdravlje žene.
Zato je važno javno govoriti o stvarnim uzrocima spontanog pobačaja koji se mogu utvrditi detaljnim pretragama.
Zabrinjavajuća je praksa, čak i u razvijenim zemljama, da se detaljne pretrage za određivanje uzroka pobačaja rade tek nakon što je žena imala ponovljene (habitualne) pobačaje.
Ponovljeni pobačaj (habitualni pobačaj) je definiran kao dva ili više spontana pobačaja zaredom. Prilikom određivanja uzroka može biti potrebna opsežna obrada oba roditelja; a samo neki se uzroci mogu liječiti.
Ponovljeni pobačaji obično nastaju zbog poremećaja koji uzrokuju oštećenje fetusa u maternici, kao što je hromozomska abnormalnost majke ili oca. Hromosomske abnormalnosti mogu uzrokovati 50% habitualnih pobačaja, koji su češći u ranoj trudnoći; u do 80% svih spontanih pobačaja koji se dešavaju do 10. sedmice gestacije. Za isključivanje mogućih genskih uzroka može biti potrebna obrada i nalaz kariograma. Kariogram je rezultat postupka kojim se analizira broj i struktura hromozoma. Uredan kariogram podrazumjeva 23 hromozomska para (22 para čine ”tjelesni hromozomi” i jedan par čine polni hromozomi, XX kod žene, XY kod muškarca).
Ostali česti uzroci mogu uključivati poremećaje luteinskog razdoblja u majke (do 6. sedmice), očite endokrine poremećaje (npr. sindrom policističnih jajnika, hipotireozu, hipertireozu, loše nadzirani dijabetes), teške hronične bubrežne bolesti, imunološke poremećaje (npr. lupus antikoagulans, antikardiolipinska protutijela, anti–β2 glikoprotein I) te, posebno nakon 10. sedmice., naslijeđene trombotične poremećaje majke (npr. otpornost na aktivirani protein C; mutacije gena za Leidenski faktor V i protrombin 20210; hiperhomocisteinemiju; nedostatke antitrombina ili proteina Z, C ili S).
Insuficijencija cerviksa i anatomske abnormalnosti šupljine maternice (npr. polipi, miomi, prirođene malformacije) mogu stvoriti sklonost porodu prije 20. sedmice, ali nužno ne uzrokuju oštećenje fetusa.
Ostale pretrage mogu uključivati određivanje tiroid stimulirajućeg hormona, kao i menstruacijske anamneze, testosterona u serumu, razine glukoze i inzulina natašte te ultrazvuk za isključivanje sindroma policističnih jajnika; određivanje BUN i kreatinina ako se sumnja na kroničnu bubrežnu bolest; serološke pretrage zbog imunoloških uzroka; biopsiju endometrija zbog poremećaja luteinskog razdoblja te, ako do pobačaja dolazi nakon 10. sedmice, različite pretrage na druge trombotične poremećaje. Anatomski poremećaji maternice određuju se histerosalpingografijom ili sonohisterografijom.
Ono što je problem kako u razvijenim zemljama, onda sigurno i u nedovoljno razvijenoj u polju medicinskih istraživanja, Bosni i Hercegovini je nepisano pravilo i praksa da se žena na detaljnu dijagnostiku upućuje tek nakon dva ili više spontanih pobačaja, a samo u rijetkim slučajevima uglavnom ginekologa iz privatnih praksi žena se upućuje na detaljne pretrage nakon prvog spontanog pobačaja.
Iz Zavoda za zaštitu materinstva KS nam također odgovaraju da se trudnica tek nakon opetovanih pobačaja šalje na dalju dijagnostiku.
„Osoba koja je imala jedan ili više spontanih pobačaja upućuje se na dodatne preglede i to na one koje nije izvršila u početku trudnoće ili u postupku pripreme za trudnoću, a po procjeni ordinirajućeg ginekologa, u skladu protokola za postupak u slučaju spontanog abortusa.
Pretrage zavise od toga da li je bio jedan ili više spontanih pobačaja, starosti roditelja i zdravstvenog stanja. Moguće pretrage su ginekološki i ultrazvučni pregled, Pap test, laboratorijske pretrage, uključujući i testove na Trombiophiliu, hormonalni status, kompletni bakteriološki brisevi, TORCH, eventualno imunoloske pretrage ,te kariogram oba roditelja po procjeni ordinirajućeg ginekologa po protokolu za postupak u stanjima nakon jednog ili vise spontanih abortusa.“
Na pitanje “ Da li ste nakon prvog spontanog pobačaja upućeni na detaljnu dijagnostiku?“, Nives, učesnica istraživanja, a vođena u privatnoj ginekološkoj ordinaciji kaže:
„Nisam upućena na detaljnu dijagnostiku nakon prvog pobačaja. Rečeno mi je da se pretrage rade tek nakon tri ponovljena spontana pobačaja. Nakon par mjeseci je uslijedila druga trudnoća, a na prvom pregledu u sedmoj sedmici ustanovljeno da se plod ne razvija ali da je kasno za dijagnostiku. Sada, iz ove perspektive, mislim da je velika greška što nisam sama insistirala na detaljnoj dijagnostici nakon prvog spontanog pobačaja.“
Alma na pitanje dodaje:
„Doktori ne nalažu pretrage prije već kad se dogodi spontani tada pitaju da li ste radili pretrage najčešće za trombofiliju. Pojedini doktori čekaju da bude i više spontanih da bi uradili pretrage što je jako loša praksa jer i jedan spontani pobačaj može da obeshrabri, da zbog traume i svega ostalog žena više se ne usudi pokušati ponovo.“
Ponovljeni spontani pobačaj (PSP) je teško emocionalno iskustvo za par koji ga doživi, a istovremeno vrlo često težak izazov i za ljekara. Ponovljeni spontani pobačaj je najčešća komplikacija trudnoće i po definiciji predstavlja tri ili više spontanih pobačaja prije 20. sedmice trudnoće. Javlja se u 0,3% trudnih žena dok 1% njih iskusi dva spontana pobačaja. Prema epidemiloškim podacima ponovljeni spontani pobačaj će se javiti u 24% trudnica koje su već imale dva spontana pobačaja, 30% trudnica koje su imale tri spontana pobačaja i 40% onih koje su imale četiri spontana pobačaja.
Alma, dalje govori:
„Prvi spontani pobačaj imala sam u 10 sedmici trudnoće. Drugi put sam izgubila bebu u 30 sedmici trudnoće. U oba slučaja prestalo je da kuca srce bebe.
Nakon malo više od godinu dana nakon prvog spontanog pobačaja ostala sam ponovo trudna i u 6 sedmici sam to i saznala. Svaku sedmicu sam bila u strahu posebno prve sedmice trudnoće jer sam se plašila novog spontanog. Na početku trudnoće na prijedlog doktora radila sam i dodatne pretrage za trombofiliju faktore MTHFR i PA1. Tada mi je ustanovljena trombofilija i nakon konsultacije sa hematologom uključen kleksan koji sam sebi davala svaku noć. Bilo je sve uredu sa trudnoćom i ja sam se dobro osjećala. Svaki mjesec sam vadila sve nalaze i laboratorije i D dimer. Svaka kontrola, ginekologa i hematologa, bile su uredne kao i sama trudnoća.
Jedan dan u 30 sedmici, nisam osjetila bebine pokrete i odmah sam otišla u dom zdravlja gdje su na pregledu ustanovili da bebi više ne kuca srce. Odmah sam upućena na GAK gdje su to i potvrdili. „
Ukoliko se pravovremeno i tačno dijagnosticira uzrok spontanog pobačaja prognoze za narednu uspješnu trudnoću su vrlo ohrabrujuće i kažu da je prognoza za uspješnost sljedeće trudnoće:
Radi uspješnosti naredne trudnoće i radi očuvanja mentalnog zdravlja trudnice je važno insistirati na detaljnoj dijagnostici trudnice odmah nakon prvog spontanog pobačaja i omogućiti joj sve pretrage besplatno i blagovremeno.
NE SANJAJ NEGO SE BORI ZA MIR ! 