PUT DO DIJAGNOZE SPONTANOG POBAČAJA JE POPLOČAN STRAHOM, SAMOĆOM I TROŠKOVIMA

U trećem dijelu istraživanja o spontanim pobačajima u Bosni i Hercegovini, govorimo o procesu dijagnostike spontanog pobačaja, nalazima i pregledima koji upućuju na neizbježan gubitak trudnoće te praksi liječenja u danima dok se spontani pobačaj očekuje, dešava i nakon pobačaja te li;nim iskustvima osoba iz Bosne i Hercegovine koje su učestvovale u istraživanju.

Spontani pobačaj je neizazvana smrt embrija ili fetusa ili izbacivanje produkata začeća prije 20. sedmice trudnoće. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkih kriterija i ultrazvuka. Medicinski termin za spontani pobačaj je još i spontani abortus.

Simptomi spontanog pobačaja uključuju grčevitu bol u zdjelici, krvarenje te, napokon, izbacivanje tkiva. Otvoreni cerviks ukazuje kako je pobačaj neizbježan. Prijeteći pobačaj je krvarenje iz rodnice koje se dešava do 20. sedmice trudnoće, ukazujući kako može doći do spontanog pobačaja.

Ako produkti začeća ostanu u maternici nakon spontanog pobačaja, može doći do krvarenja nakon pauze. U takvim slučajevima se može razviti infekcija, uzrokujući temperaturu, jaku bol, a  ponekad i sepsu. Zadržani pobačaj (lat. abortus retenus) nastaje kada plod odumre, ali ne dođe do spontane evakuacije, već mrtvi plod i trofoblast ostaju u materištu. Ginekološkim pregledom se uoči izostanak normalnog rasta maternice, a ultrazvukom odumrli plod bez srčane akcije. Takav pobačaj je potrebno što ranije otkriti i ukloniti plod, budući da odumrli plod luči tromboplastičke tvari koje mogu uzrokovati DIK – diseminiranu intravaskularnu koagulaciju (stanje u kojemu se mali krvni ugrušci rasprostiru krvnom strujom, začepljuju male krvne žile i troše faktore zgrušavanja potrebne za sprječavanje krvarenja).

Liječenje prijetećeg pobačaja je mirovanje u krevetu, kojim se može umanjiti krvarenje i grčevi; međutim, nema dokaza kako ono sprječava gubitak embrija ili fetusa. Ako je cerviks otvoren, često se preporučuje izbjegavanje spolnog odnosa zbog sprječavanja infekcije; međutim, nije dokazano da spolni odnos izaziva gubitak.

Neizbježnih, nekompletnih ili zadržanih pobačaja se rješava ispražnjavanjem maternice ili, kad je trudnoća kraća od 10 sedmica, iščekivanjem sponatnog izbacivanja produkata začeća.

Ispražnjivanje (evakuacija) obično podrazumijeva sukcijsku kiretažu za trudnoće prije 12. sedmice; dilataciju i evakuaciju (od 12. do 23. sedmice); ili farmakološku indukciju (kod žena s prethodnim hirurškim zahvatima na maternici) od 16 do 23 sedmice trudnoće. Što se kasnije maternica isprazni, veća je vjerovatnoća krvarenja, perforacije maternice dugim kostima fetusa i poteškoća prilikom dilatacije cerviksa.

Alma, jedna od žena koje su pristale da otvoreno govore u spontanom pobačaju koje su doživjele gubitak, kaže:

„Imala sam jedan spontani pobačaj u 10 sedmici trudnoće kada je prestalo da kuca srce bebe. Prvi spontani je bila i moja prva trudnoća, prirodno sam zatrudnila sa 40 godina. Saznala sam da sam trudna u 6 sedmici, čuli su se i otkucaji srca i uključena mi je terapija. Sve je djelovalo uredu dok nisam otišla na kontrolu u 10 sedmici i saznala da bebi više ne kuca srce, kada mi je rečeno da moram na kiretažu. U tim trenucima bila sam sama i u šoku, ali sam prvo nazvala prijateljicu koja je imala dva spontana pobačaja da je pitam šta da radim, gdje da idem na kiretažu? Savjetovala mi je da idem u privatnu kliniku, da ne idem na GAK jer rade kiretažu dok si svjestan i sam proces boli. Odmah sam otišla do privatne klinike i naručili su me. Nakon tri dana su mi radili kiretažu pod anestezijom. Probudila sam se bez fizičkog bola, ali emotivno slomljena. „

Nives, druga žena koja je doživjela spontani pobačaj u ovoj godini kaže:

„Moj prvi spontani pobačaj desio se u junu 2021. godine. Bila je to moja prva trudnoća. Završila je u šestoj sedmici. Sve se odvilo toliko brzo da mi je trebalo par mjeseci da procesuiram šta mi se uopšte dešava.“

Ona nije morala na kiretažu, tijelo je samo izbacilo tkivo u vrlo bolnom procesu koji je trajao danima. I Nives navodi da su mnogo teže psihičke nego fizičke posljedice spontanog pobačaja.

U iščekivanju kompletnog pobačaja, koji je počeo laganim krvarenjem iz rodnice, ova trudnica je uradila nekoliko pregleda i nalaza u privatnoj ordinaciji.

„Po preporuci ginekologa pratila sam kretanje β–hCG hormona. Cijena jednog nalaza β–hCG iznosi oko 50 KM u privatnoj laboratoriji. Mislim da sam taj nalaz radila pet ili šest puta u deset dana. „

β–hCG nalaz uz ultrazvuk je pomoć u dijagnozi u toku prijetećeg ili zadržanog pobačaja. Ultrazvuk i kvantitativno određivanje β–podjedinice humanog korionskog gonadotropina u serumu (β–hCG) se obično izvodi kako bi se isključilo ektopičnu trudnoću, razlikovalo različite oblike pobačaja i odredilo da li su produkti začeća ostali u maternici (ukazujući na to je li pobačaj inkompletan ili kompletan). Na zadržani pobačaj se posumnja ako se maternica ne povećava progresivno ili ako je vrijednost β–hCG–a niska za gestacijsku dob ili se ne udvostručuje za 48 do 72 h.

Ova žena se odlučila za preglede u privatnim ordinacijama radi lošeg iskustva trudnica u javnim ustanovama u cijeloj Bosni i Hercegovini o kojima javno govore na forumima i savjetuju druge trudnice da posjećuju privatne ordinacije ukoliko ih mogu priuštiti, iako je konkretno nalaz β–hCG u potpunosti pokriven zdravstvenim osiguranjem.

Alma, koja je od strane ginekologa u privatnoj ordinacija nakon prvog pobačaja, što nije ustaljena praksa, a o dijagnostici uzroka tek nakon dva ili više ponovljena spontana ćemo pisati kasnije, upućena na dodatne pretrage odgovara:

„Radila sam mnogo pretraga nakon prvog spontanog pobačaja. Radila sam i pretrage za primarnu trombofiliju, faktor V i faktor II i nalazi su bili uredni. Ne znam uzrok spontanog pobačaja, pretpostavka doktora je da plod vjerovatno nije bio dobar, nismo poslali na PH  analizu. Pretrage sam radila u Domu zdravlja Otoka, KCUS i Zavodu za tranfuziologiju u Sarajevu. Za svaku pretragu sam se morala naručiti, neke nalaze sam čekala i duže od mjesec dana.“

Skupljanje nalaza po različitim ustanovama javnog zdravstva diljem grada, lično prenošenje uzoraka iz ordinacije do labaratorije, rokovi i način izdavanja nalaza (samo lično preuzimanje uz čekanje u redu), nestašica reagensa , štrajkovi i manjak osoblja, razlozi su radi kojih žene u Bosni i Hercegovini odustaju od detaljne dijagnostike u javnim ustanovama.

Protokolima i samoj administraciji vezanoj za izvođenje pretraga u javnim ustanovama, posebno u manjim sredinama, te za refundaciju nalaza koji obeshrabruju trudnice, posebno one koje ne mogu priuštiti dijagnostiku u privatnim ordinacijama, govorićemo u narednim sedmicama.

Uvid u praksu dijagnostike spontanog pobačaja i mi  možemo pružiti uglavnom kroz lična iskustva trudnica, obzirom da nam do trenutka objavljivanja ovog istraživanja ni jedna javna, ali ni privatna zdravstvena ustanova koju smo kontaktirali nije odgovorila na upit o protokolu pregleda i prikladnim rokovima za izdavanje nalaza i izvođenje pretraga koje, posebno u javnim ustanovama, prema ličnim iskustvima ispitanih žena, vrlo često su i mjesecima zakašnjela reakcija.

Ni jedna javna ustanova nam nije odgovorila na pitanje o dostupnosti reagnesa i materijala za brzo izvođenje β–hCG nalaza niti o rokovima za zakazivanje pregleda. Loš glas, spora usluga, neprikladne prostorije za preglede, gužve ili čak štrajkovi osoblja prezentovani često u medijima odvraćaju trudnice od liječenja u javnim zdravstvenim ustanovama iako im je liječenje pokriveno zdravstvenim osiguranjem. No, o tome ćemo detaljno govoriti u tekstovima koji slijede na ovoj stranici.

Na molbu da opiše iskustvo pregleda u javnoj zdravstvenoj ustanovi u Kantonu Sarajevo, Alma odgovara:

„Prva trudnoća i prvi spontani pobačaj bili su 2019. godine (prije korone), ali je i tada u domovima zdravlja bilo jako teško naručiti se za obični pregled ili papa test. Priznavali su samo naručivanja telefonom na koji se ili niko ne javlja ili je zauzet. Moraš odvojiti cijeli dan da ih dobiješ i uspiješ se naručiti, a i tada ako dobiješ menstruaciju propada termin i sve moraš iznova.

Kada konačno uspiješ doći na pregled, ako imaš upalu neće da uzmu bris za papa test već dobiješ vaginalete pa ponovo zvanje, naručivanje, čekanje koje se oduži i po nekoliko mjeseci samo da se obavi jedan pregled koji traje 5 minuta i osjećaš se kao da si na „pokretnoj traci“. Sada tokom korone je sve to još komplikovanije i sve to te natjera da odeš u privatnu ordinaciju.

Nakon što je test pokazao da sam trudna drugi put odmah sam otišla u privatnu ordinaciju da doktor potvrdi trudnoću jer nisam mogla čekati i zvati domove zdravlja da me naruče na pregled. U privatnoj ordinaciji sam primljena odmah! „

Objavio Zenski Mars

Ženski marš je neformalna grupa građanki okupljena oko ideje da građanke i građani BiH imaju pravo od svih nivoa vlasti zahtijevati da rade u njihovu korist. Vrijeme je za kolektivno buđenje!

%d blogeri kao ovaj: