Žene u BiH nemaju psihološku pomoć nakon abortusa!

U narednim sedmicama imat ćete priliku informirati se o zakonodavnom okviru kao i primjeni Zakona o uvjetima i postupku za prekid trudnoće u Federaciji Bosne i Hercegovine, te Zakona o uslovima i procedurama prekida trudnoće u Republici Srpskoj. Serija tekstova kojoj je prethodio istaživački rad obuhvata informacije o različitoj primjeni Zakona u Bosni i Hercegovini, intervjue sa stručnim i osobama koje rade u zdravstvu, savjetovalištima, privatnim i javnim ustanovama, kao i nevladinim organizacijama. Budući da smo se obraćale na mnoge adrese u čijoj nadležnosti je primjena ovog Zakona, od nekih nikad nismo dobile odgovor i pretežno su to javne ustanove koje se financiraju iz budžeta. Ovom prilikom se zahvaljujemo svim osobama koje su izdvojile svoje vrijeme i bile naši/e sugovornici/e, te koristimo priliku da pozovemo i sve vas koji želite ispričati svoju priču uz zaštitu vašeg identiteta da nam pišete na: zenski.mars@gmail.com.

Žene u BiH koje su iz bilo kojeg razloga primorane  obaviti pobačaj rijetko traže pomoć psihologa ili psihoterapeuta. I ako se jave za psihološku pomoć, to su najčešće žene koje su pobačaj morale obaviti  zbog medicinskih razloga, ili je on, pak,  bio spontani.

Najčešće pomoć traže dobro situirane žene u privatnim ustanovama gdje dobivaju adekvantu psihoterapiju i to uvijek  u slučaju kada dođe do spontanog pobačaja ili, pak, nekih drugih komplikacija zbog kojih su primorane izvršiti abortus.

U javnim ustanovama – savjetovalištima , nema žena koje su iz bilo kojeg razloga bile primorane izvršiti abortus.

Iako je ovaj čin veoma bolan za ženu, većina se psiholozima i psihoterapeutima ne obraća zato što nema novca ili iz stida, a veliki broj žena kao psihoterapiju koriste prijatelje, pa i antidepresive.

Đana Lončarica, psihologinja i psihoterapeutkinja za Ženski marš govori o  tome kako žene nakon spontanog pobačaja prolaze kroz proces žalovanja, jer to i jeste gubitak.

Taj gubitak često  nije prepoznat od strane okoline, pa žene  ne dobijaju podršku ni od bliskih ljudi“, kaže Lončarica.

Ističe da je na psihoterapiji važno otvoriti temu gubitka,ispoljiti sve emocije koje prihvaćamo u prostoru sigurnom za klijenticu.

„Žene koje su imale više pobačaja  mogu imati i razne popratne simptome kao što su gubitak motivacije i volje, anksioznost koja postaje ponekad i svakodnevna, osjećaj bezvoljnosti i apatije. Takva stanja vrlo često utiču i na svakodnevnu funkcionalnost osobe ali i na odnose s drugim ljudima“, objašnjava Lončarica.

Ona objašnjava da se neke žene povlače iz socijalnih odnosa, odnos s partnerom također se može promijeniti što sve zajedno utiče na cjelokupno psihičko i fizičko stanje osobe.

„Vrlo je važno uz adekvatnu medicinsku pomoć,ženama pružiti i psihološku stručnu podršku kako bi na vrijeme prevenirale navedena stanja i poteškoće u mentalnom zdravlju. Privatna osiguranja djelomično ili potpuno pokrivaju troškove psihoterapije za osobe koje ih posjeduju“, ističe Lončarica.

Kada je riječ o ženama koje su imale zahvat pobačaja, mr. sci Azra Latić, šefica Odjeljenja za savjetodavno-terapeutski rad, kaže da u posljednjih godinu dana nisu pružali savjetodavno-terapeutske usluge ženama koje su imale specifičan problem odluke o pobačaju.

Iz svih odgovora koje smo dobili  da se zaključiti da institucije ništa ne čine kako bi ženama koje donose odluku o abortusu olakšale da se s tom odlukom pomire ali i poslije da lakše prebrode krizu.

Objavio Zenski Mars

Ženski marš je neformalna grupa građanki okupljena oko ideje da građanke i građani BiH imaju pravo od svih nivoa vlasti zahtijevati da rade u njihovu korist. Vrijeme je za kolektivno buđenje!

%d blogeri kao ovaj: