Pravo na abortus ipak nije pravo, već privilegija!

U narednim sedmicama imat ćete priliku informirati se o zakonodavnom okviru kao i primjeni Zakona o uvjetima i postupku za prekid trudnoće u Federaciji Bosne i Hercegovine, te Zakona o uslovima i procedurama prekida trudnoće u Republici Srpskoj. Serija tekstova kojoj je prethodio istaživački rad obuhvata informacije o različitoj primjeni Zakona u Bosni i Hercegovini, intervjue sa stručnim i osobama koje rade u zdravstvu, savjetovalištima, privatnim i javnim ustanovama, kao i nevladinim organizacijama. Budući da smo se obraćale na mnoge adrese u čijoj nadležnosti je primjena ovog Zakona, od nekih nikad nismo dobile odgovor i pretežno su to javne ustanove koje se financiraju iz budžeta. Ovom prilikom se zahvaljujemo svim osobama koje su izdvojile svoje vrijeme i bile naši/e sugovornici/e, te koristimo priliku da pozovemo i sve vas koji želite ispričati svoju priču uz zaštitu vašeg identiteta da nam pišete na: zenski.mars@gmail.com.

Zakon u entitetima u BiH ženi omogućava da prekine trudnoću do desete sedmice trudnoće.

BiH je jedna od rijetkih zemalja u svijetu u kojoj doneseni zakoni u praksi baš i ne vrijede. Zakonodavna tijela donose zakone ili prepisuju iz bivšeg sistema, odnosno nekadašnje države SFRJ, ali  ih ne provode.

Međutim, to u praksi nije tako. Žene koje žele prekinuti trudnoću iz nemedicinskih razloga prinuđene su da plaćaju zahvat, i to najčešće u privatnim  ustanovama, jer veliki broj  javnih zdravstvenih ustanova ne obavlja abortus na  zahtjev pacijentice, ako on nije iz medicinskih razloga i ako život pacijentice nije ugrožen.

Tako je i sa zakonom koji tretira pravo na abortus u Bosni i Hercegovini. Zakonska regulativa koja tretira abortus u Bosni i Hercegovini preuzeta je iz zakonodavstva SFR Jugoslavije koja je još 1974. godine, kao prva zemlja u svijetu, pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece upisala u Ustav. Jugoslovenski zakon koji definiše uvjete obavljanja pobačaja u današnjoj je BiH preinačen u entitetske zakone, pa Zakon o uvjetima i postupku za prekid trudnoće u Federaciji Bosne i Hercegovine, te Zakon o uslovima i procedurama prekida trudnoće u Republici Srpskoj na istovjetan način regulišu postupak i obaveze zdravstvenih ustanova, prema kojem svaka žena ima pravo da prema vlastitom izboru odlučuje o prekidu trudnoće do desete sedmice trudnoće.

Javne medicinske ustanove ne poštuju zakon kada je u pitanju  abortus

„Jedan od problema jeste što na nivou BiH ne postoji pouzdana statistika, kao ni sistematičan i konsolidovan način prikupljanja podataka o prekidima trudnoće, uprkos činjenici da su, prema entitetskim zakonima o evidencijama u oblasti zdravstva, sve javne i privatne zdravstvene ustanove koje registruju djelatnost iz oblasti zdravstvene zaštite žena i materinstva i sprovode postupak prekida trudnoće, dužne voditi evidenciju – skupljati statističke podatke o broju prekinutih trudnoća“, kaže Hasanbegović.

Dodaje da je situacija u praksi takva da,  pored postojanja pravnog osnova koji obvezuje na pružanje besplatne i sigurne zdravstvene usluge abortusa, pobačaj još uvijek nije pod jednakim uvjetima dostupan na cijeloj teritoriji BiH.

„Razlozi za to su višestruki: neobavljanje prekida trudnoće na zahtjev trudnice, neujednačene cijene u kantonima, neadekvatna opremljenost javnih zdravstvenih ustanova potrebnom opremom, nepostojanje ustanova ili nedovoljan broj ustanova koje bi radile te procedure u manjim mjestima/gradovima, nepotpuna procedura informiranja pacijentica o toku pobačaja itd“, objašnjava ona.

Ističe da podaci koje je Sarajevski otvoreni centar ( SOC) dobio od zdravstvenih ustanova u Bosni i Hercegovini, istražujući za potrebe pisanja Narandžastog izvještaja o pravima žena u BiH u prošloj godini, govore da se pobačaji obavljaju iz medicinskih razloga, kao i na zahtjev pacijentice, i to medikamentozni i hirurški abortus, a prema važećim entitetskim zakonima o uslovima i postupku za prekid trudnoće. 

„Iz zaprimljenih odgovora pet javnih zdravstvenih ustanova, kao i 11 zavoda/fondova zdravstvenog osiguranja, jasno je da usluga prekida trudnoće radi medicinske indikacije jeste pokrivena sredstvima obveznog zdravstvenog osiguranja, dok pobačaj na zahtjev pacijentice (tzv. namjerni prekid  trudnoće) plaća sama pacijentica (u privatnim zdravstvenim ustanovama sve vidove pobačaja plaćaju pacijentice)“, ističe Hasanbegović.

Objašnjava da, u ovisnosti od toga, da li se pobačaj obavlja u općoj ili lokalnoj anesteziji, cijene se kreću od 117 KM do 180 KM u Federaciji BiH prema važećem cjenovniku Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja.

Dodaje da su odgovorili samo neki, kao i Ženskom maršu za potrebe ovog teksta, ni iz Zavoda, a ni iz medicinskih ustanova nisu željeli davati podatke o obavljenim  abortusima na zahtjev žene.

Hasanbegovićeva ističe da su SOC-u odgovorili tek neke od medicinskih ustanova, poput: Univerzitetski klinički centar Tuzla, Sveučilišna klinička bolnica Mostar, Univerzitetska bolnica Foča, Zdravstveni centar Brčko, Kantonalna bolnica Zenica i Poliklinika Sara-Vita.

„U cjenovniku privatne Poliklinike Sara-Vita stoji da je cijena prekida trudnoće manualnom aspiracijom u lokalnoj anesteziji 250 KM, a cijena prekida trudnoće u općoj anesteziji (do 8. tjedna trudnoće) 400 KM. Prekid trudnoće abortivnom pilulom košta 200 KM, dok u sedacijskoj anesteziji košta 310 KM“, ističe Hasanbegović.

Dodaje da su cijene različite u različitim zdravstvenim ustanovama   i da je teško doći do te infromacije, jer nisu sve  ustanove voljne dostaviti podatke.

Ovo smo i sami iskusili kontaktirajući pismeno i telefonski većinu medicinskih ustanova u BiH, rijetki su htjeli uopće da razgovaraju na ovu temu, a o dostavljanju podataka da i ne govorimo.

Hasanbegovićeva, također, kaže da su za potrebe pisanja Narandžastog izvještaja (2016-2020),  uputili dopise javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama u BiH i nisu od svih dobili tu informaciju. 

„Neke, poput Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, Županijske bolnice „Dr Fra Mihovil Sučić“ Livno, Županijske bolnice Orašje, Opće bolnice Bugojno, odgovaraju da uopće ne obavljaju procedure prekida trudnoće. SKB Mostar obavlja isključivo one koje ugrožavaju život trudnice, prekide trudnoće iz medicinskih razloga (i to medikamentoznim putem)“, ističe Hasanbegović.

Kolika je neujednačenost u ovoj oblasti pokazuje i činjenica da ZZO Bosansko-podrinjskog kantona ne pokriva ni troškove medicinski indiciranog abortusa, dok se u Općoj bolnici „Prim. dr Abdulah Nakaš“ obavljaju samo medicinski indicirani pobačaji.

Hasanbegovićeva kao primjer navodi i da na web stranici privatne zdravstvene ustanove Plava poliklinika, u cjenovniku usluga stoji da je cijena prekida trudnoće u općoj anesteziji 400 KM, a abortivna pilula sa nalazima i kontrolnim pregledima košta 250 KM. U cjenovniku poliklinike Sara Vita stoji da je cijena prekida trudnoće manualnom aspiracijom u lokalnoj anesteziji 200 KM.

„Na primjer, cijena abortusa na zahtjev u Općoj bolnici Konjic je 100 KM; u Kantonalnoj bolnici „Dr Irfan Ljubijankić“ Bihać je 307 KM, u općoj anesteziji, a u lokalnoj 201 KM. U Univerzitetsko-kliničkom centru Republike Srpske cijena abortusa sa anestezijom je 300 KM, a bez anestezije 160 KM“, kaže Hasanbegovićeva. 

Dodaje da je potrebno  da implementacija entitetskih zakona o uvjetima i proceduri prekida trudnoće bude adekvatnija, u smislu da se ovo pravo ostvaruje na teritoriji cijele zemlje pod jednakim uvjetima, da je jednako dostupno i sigurno za sve žene, uz jasno propisane procedure i mogućnosti žene da odlučuje o vlastitom tijelu, zdravlju i životu.

Zatim, omogućiti da usluge namjernog prekida trudnoće (na zahtjev) budu besplatne, tj. pokrivene obve­znim zdravstvenim osiguranjem, kao što je i medicinski indicirani prekid trudnoće.

Strožije obvezati zdravstvene ustanove na vođenje evidencije i ustupanje podataka o izvršenim abortusima, uz adekvatnu zaštitu ličnih podataka i identiteta žena.

„Abortus jeste PRAVO, i iz bilo kojeg razloga da se radi, ono treba biti besplatno, sigurno i legalno. Ako nije besplatan, abortus ne može biti potpuno pravo, već ograničeno za situacije koje zakonodavac odredi (poput ugroženog zdravlja trudnice, ploda, silovanja i sl.). Takvo „pravo“, uvjetovano novčanom naknadom i ostalim okolnostima, ne uzima u obzir situacije u kojima žena odluči izvršiti abortus, poput loše ekonomske situacije, nedostupnosti kontracepcije itd“, objašnjava Hasanbegovićeva.

Razgovarajući o  zahtjevima za pobačaj čiji razlozi nisu medicinske prirode iz nekih privatnih ginekoloških ustanova  nam je rečeno da  je zabranjeno da se o tome govori i da se o tome iznose podaci, te da je to stav Svjetske zdravstvene organizacije.

Delila Hasanbegović, pak, kaže da, ako se ovdje misli na davanje podataka o osobama koje su izvršile abortus, to je svakako zabranjeno prema propisima o zaštiti ličnih podataka, ali se statistike o brojevima i vrstama abortusa moraju voditi i redovno dostavljati.

Međutim, problem je i to što u BiH nema cjelovitih podataka o broju izvršenih abortusa.

Iz Federalnog zavoda za javno zdravstvo odgovorili su da u  skladu sa Zakonom o evidencijama u oblasti zdravstva, prekida trudnoće Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH vodi preko individualne prijave prekida trudnoće, te da je uvidom u trenutno stanje registra prekida trudnoće za 2020. godinu, prijavljeno je 748 slučaja prekida trudnoće.

„Navedeni podaci se odnose samo na javne zdravstvene ustanove. Zbog pandemije COVID-19, obuhvat nije potpun“, kazali su nam iz ovog Zavoda.

Iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske za „Ženski marš“ ističu da  je pravilnikom o sadržaju, obimu i načinu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu propisano da se participacija ne plaća, između ostalog, i kod pregleda i savjetovanja u svrhu planiranja porodice, pregleda i liječenja za vrijeme trudnoće, porođaja i za vrijeme materinstva do 12 mjeseci poslije porođaja, odnosno 18 mjeseci ako su u pitanju blizanci i svako treće i naredno dijete, kao i kod prekida trudnoće iz medicinskih razloga.

Dodaju da se ,također, participacija ne plaća ni za postupak vantjelesne oplodnje, kao i kod pregleda i liječenja bolesti usta i zuba žena u vezi sa trudnoćom i za vrijeme trajanja materinstva.

„Dakle, kod spontanog pobačaja participacija se ne plaća za zdravstvene usluge u vezi sa tom intervencijom i, kao što je pomenuto, participacija se ne plaća za preglede koji se rade u svrhu planiranja porodice. Porodični ljekar utvrđuje osnov za oslobađanje od participacije i trebalo bi da na uputnicama i receptima naznači da je žena oslobođena plaćanja participacije. Inače, za trudnice i porodilje FZO u potpunosti snosi troškove zdravstvene zaštite za sve usluge koje spadaju u obavezno zdravstveno osiguranje. Ovoj kategoriji se uvijek ovjeri zdravstvena knjižica, čak i onda kada za njih nije uplaćen doprinos za zdravstveno osiguranje. Takođe, od prošle godine, trudnoća može da bude i osnov za prijavu na zdravstveno osiguranje, ukoliko ne postoji drugi osnov, npr. na osnovu radnog odnosa i dr., tako da je ova kategorija osiguranika u potpunosti obuhvaćena zdravstvenim osiguranjem i samim tim je unaprijeđena zdravstvena zaštita trudnica i porodilja“, ističu iz ovog fonda.

Dr.Stela Stoisavljević, specijalista socijalne medicine u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske za „Ženski marš“ dala je podatke registrovanih prekida trudnoće za javne i  privatne zdravstvene ustanove u ovom entitetu.

U nastavku je broj registrovanih prekida trudnoće u Republici Srpskoj za pet godina.  U 2020. godini u javnim zdravstvenim ustanovama registrovano je      1.337 prekida trudnoće, a u privatnim zdravstvenim ustanovama 73 prekida trudnoće.

U 2019. godini u javnim zdravstvenim ustanovama registrovano je 1.517 prekida trudnoće, a u privatnim zdravstvenim ustanovama 54 prekida trudnoće, u 2018. godini u javnim zdravstvenim ustanovama 1.678 prekida trudnoće, 62  prekida trudnoće u privatnim zdravstvenim ustanovama. U 2017. godini u javnim zdravstvenim ustanovama u RS registrovano je 1.846 prekida trudnoće, a u privatnim 96 prekida i u 2016. godini 1.966 prekida trudnoće, a u privatnim zdravstvenim ustanovama 72 prekida trudnoće.

Nastaviće se…