Bez da je došlo do bilo kakvog povećanja produktivnosti u radu obrtnika, ili povećanja prihoda zbog bolje poslovne aktivnosti, obrtnik je obavezan da svake godine plaća veće doprinose jer tako stoji u zakonu. Da li je to fer i opravdano?
piše: mr. sc. Faruk Hadžić, dipl. oecc
Prilikom posjete Sarajevu 2017. godine, čuveni ekonomista Arthur Laffer je kazao sljedeće: „Svi porezi su loši, ali određeni porezi su lošiji od drugih. Najmanje štetan je onaj koji je nizak, fiksan i zasnovan na široj osnovi.“ Isto se ne može reći i za našu državu, gdje se obično finansijski problem rješava uvođenjem viših poreza. Ipak, obrtnici u FBiH su, i pored visokih poreza u BiH, dodatno dovedeni u nepovoljan položaj.
Porezi na rad, a tu se misli na doprinose i porez na dohodak su zbirno oporezovani sa oko 41,5% bruto plate ili oko 72% iznosa neto plate. Obrtnici imaju drugačiji način obračuna. Obzirom da se radi o fizičkim licima – obrtnicima, oni nemaju „fiksni dohodak“, tako da se osnovica za obračun obrtnika definiše na nešto drugačiji način. U FBiH Zakonom o doprinosima, propisano da federalni ministar finansija donosi i objavljuje Osnovicu za obračun doprinosa određenih obveznika, do koje se dolazi kao proizvod prosječne bruto plate u Federaciji za prvih devet mjeseci prethodne godine i određenog koeficijenta. Razlika između obrtnika se može pojaviti u dijelu da li dohodak kao osnova za obavljanje samostalne djelatnosti utvrđuju na osnovu poslovnih knjiga ili u paušalnom iznosu.
Bez obzira, u jednom istraživačkom projektu u kojem sam učestvovao, istražili smo ovu oblast i prikazali način kako se obračunava osnovica i visina dohotka. Prema ovim propisima mjesečna osnovica za obračun doprinosa za poduzetnike koji utvrđuju dohodak na osnovu poslovnih knjiga je u 2020. godini iznosila:
1.560 KM – za slobodna zanimanja (oko 647 KM doprinosa)
Za poduzetnike koji je utvrđuju i plaćaju u paušalnom iznosu mjesečna osnovica za obračun doprinosa je:
780 KM – za samostalnu djelatnost obrta i srodne djelatnosti (324 KM doprinosa)
355 KM – za niskoakumulativne djelatnosti tradicionalnih esnafskih zanata (147 KM doprinosa)
355 KM – za samostalnu djelatnost u poljoprivredi i šumarstvu.
Međutim, legitimno pitanje koje se sada postavlja jeste, šta ako raste prosječna plata u Federaciji BiH? Šta se dešava ako donosioci odluka usvoje legitimne zahtjeve ljekara, nastavnika i profesora ili nekih drugih zaposlenika u javnom sektoru, a koji se odnose na povećanje plata? Da li u tom slučaju raste i prosječna plata (bruto i neto)? Odgovor je potvrdan, ali ekonomski potpuno nelogičan – ako povećate plate u javnom sektoru, bez obzira o kojim se kategorijama zaposlenika radi, povećavate automatski prosječne plate, a u konačnici zbog rasta prosječnih plata dolazi i do rasta osnovice za obračun doprinosa obrtnika, a time o doprinosa.
Drugim riječima, bez da je došlo do bilo kakvog povećanja produktivnosti u radu obrtnika, ili povećanja prihoda zbog bolje poslovne aktivnosti, obrtnik je obavezan da svake godine plaća veće doprinose jer tako stoji u zakonu. Da li je to fer i opravdano? Naravno da nije, pogotovo što znamo da su obrtnici, kao i druga pravna lica opterećeni dodatnim parafiskalnim nametima. Kada smo kod parafiskalnih nameta, u Bosni i Hercegovini je trenutno identifikovano preko 3.400 parafiskalnih naknada, od čega je u FBiH identifikovano 3.063, a u RS 354. Broj parafiskalnih nameta u BiH je veći u odnosu na zemlje članice EU. Doprinosi obrtnika ne trebaju biti vezani za prosječnu bruto, već isključivo minimalnu neto platu, što bi dovelo do dvije bitne stvari – smanjile bi se obaveze obrtnika i rasteretilo poslovanje, te bi više novca ostalo obrtniku za unapređenje poslovnih aktivnosti.
Iako postoji značajan broj poreskih opterećenja, koja svake godine rastu bez obzira na rast nivoa poslovanja, postoje i drugi aspekti poslovanja, koji u neravnopravan položaj stavljaju žene obrtnike. Obrtnik ima pravo inače da koristi razne programe socijalne zaštite, koji se dobivaju na osnovu plaćanja doprinosa, poput porodiljskog odsustva. Iako zakonski stoji kao mogućnost, pitanje koje se postavlja jeste da li je to zaista slučaj u praksi?
Postavljam jednu praktičnu situaciju, koja nije samo situacija na papiru. Šta se dešava u slučaju kada je žena vlasnica obrta i jedini zaposlenik, a potrebno je da ode porodiljsko odsustvo? Vidjeli smo da na papiru ima pravo da koristi program socijalne zaštite ukoliko plaća doprinose. Dakle uslov za korištenje porodiljskog odsustva je plaćanje doprinosa tog obrtnika, gdje je ona jedini zaposlenik i vlasnik. Ukoliko je žena radnica, vlasnica i jedini zaposlenik obrta, onda kao takva, da bi otišla na porođajno odsustvo, potrebno je da zaposleni drugu osobu na svoje radno mjesto, gdje bi novozaposlena osoba trebala za zaradi dovoljno novca i za sebe, za rad obrta, tj. pokrivanje troškova, te za vlasnicu koja je na porodiljskom odsustvu. U praksi je ovo teško prevodivo obzirom da su obrtnici značajno poreski i poslovno opterećeni, što predstavlja problem za ovu vrstu porodilja, koje nisu prilici da koriste porodiljsko odsustvo, već́ privremeno zatvaraju svoj obrt i prijave se za navedeni period za dobivanje naknade za nezaposleno lice, što često zna biti kraće od perioda koji je dozvoljen za korištenje, vraćajući se prije vremena na posao. Zbog toga, vrlo je bitno da ako neka rješenja imamo na papiru, da su se ona mogu primijeniti i u praksi. Diskriminacija u ovom slučaju se može otkloniti tako da porodiljsko odsustvo žena / vlasnica obrta može koristiti tako što naknade doprinosa i porodiljske naknade, kao i naknade plata ići na teret Službi za zapošljavanje lokalne zajednice u kojoj je obrt registrovan.
Zakoni i propisi nisu sveto pismo pa da se ne smiju mijenjati. Ako je potrebno, oni se mogu mijenjati svakih nekoliko mjeseci ako će se time pomoći određenoj skupini da ostvari svoja prava ili ako će se tako ukloniti diskriminacije koje se nalaze na svakom koraku. Do koga je ako nije do nas?
NE SANJAJ NEGO SE BORI ZA MIR ! 