OD KOGA TO ŠTITIMO ĆIRILICU?

Novi zakon kojim se nameće obaveza učenja i primjena tog pisma u jednom dijelu države nema nikakvog ljudskog, političkog ni pravnog uporišta.

Enver Imamović, historičar

Zakon o kojem je riječ je u suprotnosti s civilzacijskim normama i kao takav ne može se prihvatiti niti održati.

Od kada se ćirilica uči u školama na prostorima bivše Jugoslavije, samim tim i BiH?

Ćirilica se redovno počela izučavati u školama na prostoru BiH nakon Prvog svjetskog rata po osnivanju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. To ne znači da se nije upotrebljavala u BiH i prije toga. Već je Austrougarska uvela ćirilicu kao ravnopravno pismo s latinicom. To pokazuju vladini akti, novine, dopisi, obavijesti za građane itd. Nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji je ćirilica u odnosu  na latinicu imala prioritet. Najveći dio zvaničnih akata objavljivan je na ćirilici. Bila je zvanično pismo i u JNA. Njeno učenje je bilo obavezno u školama.

Koje je porijeklo ćiriličnog pisma?

Ćirilično kao i latinično pismo potječu od starogrčkog pisma, a starogrčko je nastalo od feničkog, ovo od sumerskog-staroegipatskog. Latinično se ukorijenilo u zemljama zapadne Evrope, uglavnom u zoni katoličkog svijeta, a ćilirično u zemljama istočne Evrope, odnosno pravoslavlja. S obzirom na geografsku poziciju BiH u njoj su se oba pisma rano ukorijenila, s tim da su je više koristili stanovnici pravoslavne vjere, a latinično muslimani (Bošnjaci) i katolici (Hrvati), uz napomenu da je u srednjem vijeku zvanično pismo svih stanovnika onovremene BiH bila bosančica koja je također nastala od starogrčkog pisma.

Ćirilica je bogat dio istorije naše zemlje. Da ne pripada narodu i narodima, nego bogatom naslijeđu jezika kao žive materije, dokazuje i činjenica da su đaci i tokom rata 92 – 95. u BiH učili ovo pismo, jednako kao i latinično.

S obzirom da u BiH žive tri naroda: Bošnjaci, Hrvati i Srbi, oba pisma su od sredine 19. stoljeća bila u širokoj upotrebi i ravnopravna sa slobodom upotrebe jednog ili drugog.

Biblioteke širom BiH baštine bogat opus literature i na ćiriličnom pismu. Ovo nije eksluzivno slučaj u RS-u. Je li kulturno i istorisjko naslijeđe na udaru politike?

Sve biblioteke u BiH sadrže pisanu građu na oba pisma što je posljedica neminovnosti sredine nacionalno izmiješanog stanovništva. S obzirom da su se u školama učila oba pisma, upotreba i čitanje jednog ili drugog nije predstavljalo problem. S kulturnog gledišta, nepoznavanje jednog ili drugog pisma je hendikep za sve koji ne poznaju jedno ili drugo. To znači biti uskraćen u praćenju kulturnog i javnog života na ovim prostorima.

Zašto se dio politika odriče ovog pisma, a dio ga zakonom štiti? Posebno kada imamo mnogo gorućih pitanja u zemlji koja je potrebno riješiti, da bi građani mogli živjeti život dostojan čovjeka?

Događanja koja su pratila posljednji rat imala su za posljedicu da se bosanskohercegovačko društvo znatno podvojilo što se odrazilo i na odnos prema kulturološkim vrijednosima jednih naspram drugih. Određene političke snage u Srbiji ne mogu se pomiriti s činjenicom da Srbija sa svojim kulturološkim vrijednostima gubi primat u javnom životu, pa i u upotrebi ćiriličnog pisma, posebno u BiH. Vjerojatno je to razlog da se odlučila na korak da to zakonskim normativima spriječi, odosno da silom nametne državljanima BiH druge nacionalnosti da se obavezno služe ćiriličnim pismom.

Ima li novi zakon uopće smisla? Ko ugrožava ćirilično pismo?

Novi zakon kojim se nameće obaveza učenja i primjena tog pisma u jednom dijelu države nema nikakvog ljudskog, političkog ni pravnog uporišta.

S obzirom na trend iseljavanja, posebno mladih, sve manje đaka je u školama u BiH, posebno u područnim školama. Kakvu poruku preostalim školarcima šaljemo? Da idu?

Treba razlikovati ono što je potreba i od onog što se silom nameće. Bez obzira o čemu i o kome se radi. Zakon o kojem je riječ je u suprotnosti s civilzacijskim normama i kao takav ne može se prihvatiti niti održati. Očito se radi o manevru sredine koja politički, kulurološki i ekonomski tone, pa na ovaj način to nastoji prikriti prije svega od svojih građana.