Dokument od 99 stranica: “Predmetni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje” ni na jednom mjestu ne spominje ranu intervenciju.
Naša pitanja za Vlada Kantona Sarajevo su:
1. Zašto Ekspertna radna grupa nema multidisciplinarni pristup u izradi ovog važnog, ako ne i najvažnijeg dokumenta?
2. Po kojim kriterijima se biraju članovi/ice Ekspertne radne grupe?
3. Da li u Ekspertnoj radnoj grupi sjedi neko ko živi život djeteta s poteškoćama u KS?4. Ako ne, zašto ne sjedi?
5. Zašto ovaj važni dokument ne uključuje reformu odgojno obrazovnih institucija kako bi obrazovanje bilo dostupno svakom djetetu?
6. Kada će doći Vlada koja će u svoje programe i politike uključivati dobrobit sve djece?
7. Kada ćemo imati obrazovanje koje uključuje, a ne isključuje?
Riječ „kurikulum“ bi u slobodnom prevodu značila program učenja, školski program koji sadrži ciljeve obrazovanja i odgovarajuće sadržaje, kao i metode kojima se program može uspješno savladati i kojim će se postići određeni ciljevi.
Kanton Sarajevo se još od 2016. godine opredijelio za reformu obrazovanja i navodno ulaže napore u ovom smjeru, dok je prije neke dvije godine i formalno započeo proces izrade kurikularne reforme, čiji je nacrt trenutno u javnoj raspravi. Na samom dokumentu ponuđenom u javnoj raspravi radilo je više stručnjaka/kinja izrazličitih oblasti. Na službenoj web stranici Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS, dokument je prestavljen kao „stajalište autora (Stručnog tima za unapređenje nastavnih planova i programa u Kantonu Sarajevo za izradu Kurikuluma, kasnije preimenovanog u Ekspertna radna grupa (ERG) i Stručnih timova za izradu predmetnih kurikuluma i ona ne odražavaju nužno stavove Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo“.
Sam naziv radne „ekspertne“ grupe, te unaprijed nagoviješteno nepreuzimanje odgovornosti od strane Ministarstva koje je donijelo Odluku o formiranju ovakve jedne radne „ekspertne grupe“, iza čijeg stručnog rada neće stati čak ni ono samo mi je trebalo odmah na početku otvoriti oči i sugerirati da će i ovo kao i mnogo toga prije ostati samo mrtvo slovo na papiru, te da reforma ne podrazumijeva uključenje svakog djeteta u sistem, već samo određenog.
Obzirom da vodim nevladinu organizaciju koja se između ostalog bavi podrškom obrazovnim procesima za djecu sa poteškoćama u razvoju u našem Kantonu koja nažalost vrlo sistematičo i godinama izostaje, vrlo studiozno i seriozno sam pristupila isčitavanju ponuđenih dokumenata koji bi nam trebali predočiti kako će reforma zaista i izgledati. Što sam više čitala, stvari su mi bile sve manje jasnije i evo, javno priznajem da sam neke morala pročitati više puta da pokušam procesuirati jesam li ja to nešto pogrešno razumjela ili nisam dobro pročitala.
Dokument koji se zove „Predmetni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje“, a čiji se sadržaj proteže na ravnih 99 stranica i kojega je promišljalo i pisalo sedam stručnjaka/inja iz ove oblasti zagovara „holistički pristup i uvažava cjelovitost dječije ličnosti“. Holistički pristup bi trebao značiti da će cijela zajednica usmjeravati sve svoje napore, kapacitete i resurse na stvaranje sigurnog i poticajnog okruženja za svako dijete. Čitajući dokument i tražeći kakve benefite od reforme mogu imati djeca, a osobito djeca sa poteškoćama u razvoju, moj šok je rastao sa svakom stranicom.
Reforma koja formuliše rani i predškolski odgoj i obrazovanje ne postoji niti jedno slovo usmjereno na rano otkrivanje potencijalne poteškoće kod djeteta, kao što u cijelom dokumentu ne postoji riječ „rana intervencija“. Imaju tabele o tome kako dijete treba da se razvija i u kojoj dobi, kakvo okruženje u samom vrtiću treba obezbijediti za rad i igru, ali niti slova o poteškoći, potencijalnoj ranoj intervenciji ili bilo čemu sličnom.
Sa tugom sam pomislila da u ladicama Ministartva i Vlade KS postoje ako ne hiljade, a onda na stotine dokumenata gdje smo mi roditelji/ke djece sa poteškoćama kao i neki/e od stručnjaka/inja pisali/e i objašnjavali/e relevantnim institucijama da je rana intervencija ključ bilo kakvog daljnjeg progresa u razvoju ukoliko dijete ima poteškoću.
Bezbroj puta smo im napisali da je taj problem multidisciplinaran i da u rješavanje moraju biti uključeni/e i stručnjaci/kinje iz zdravstva, socijalne politike i ostalih srodnih resora. No ništa. Ekspertna radna grupa ne uključuje stručnjake/kinje više resora i oblesti kako bi i sama reforma imala multidisciplinaran pristup, a kamoli da u ekspertnoj radnoj grupi sjedi neko od nas roditelje/ki koji smo do sada napisali bezbroj dokumenata, prijedloga i to ne ležeći potrbuške i namišljajući, već kao roditelj/ke koji žive život djeteta sa poteškoćama,a koje sistem svakodnevno i to već decenijama ignoriše i sistemski uništava.
Kod nas je to normalno da svaka vlast i svaki ministar uzima sebi za pravo misliti kako svijet počinje sa njima, onda kad sjedu u neku fotelju, pa za rezultat naša djeca i mi imamo deja-vu i ponovno proživljavanje istih problema i istih borbi. Kao u onom filmu, svaki dan ispočetka, sve isto i bez da se neko sjeti prošlosti.
Bez da problem adresiram isključivo aktuelnoj ministrici jer i oni prije nje su učestvovali u ovome, ovaj put ipak konstatiram da se ne možemo i nećemo praviti mrtvi i ne adresirati problem na pravu adresu. Ovoliko diskriminacije u jednom dokumentu teško da igdje možete naći, a da niko nije promislio posljedice. Koliko hiljada djece će ostati uskraćeno za potencijale ranog razvoja jer se niko nije sjetio, htio ili želio uključiti relevantne stručnjake/inje za ovo polje.
Je li kurikularna reforma „stvar“ Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS ili pojedinaca koji su je pisali? Želi li naša Vlada reformisati obrazovanje ili ne? Šta je krajnji cilj? Naše je obrazovanje podjeljeno i formalno na redovno, inkluzivno i specijalno (generalna podjela). Već samom podjelom diskriminacija pokazuje svoje lice, pa bi se običan čovjeknadao da riječ reforma podrazumjeva istinsku promjenu, ali ne, ovo je Balkan. Kod nas je podjela uvriježena u dubokoj svijesti društva. Kako će se izrađivati IEP ili IPP za djecu sa poteškoćama u Osnovnom i srednjim školama, a za sve predmete? Kojim metodama, ko to prati i evaluira, sa kojim resursima, jer kurikulum svugdje na svijetu definiše;
1. Šta se uči,
2. Kako se uči,
3. Kada se uči,
4. Gdje se uči
Dodatno u formalnim institucijama koji se zovu zavodi ili centri a zapravo spadaju u „specijalno obrazovanje“ sa djecom sa poteškoćama se radi kraće, manje sati, suštinski jako malo, osobito u kontekstu funkcionalnih znanja i u kurikularnoj reformi ne nalazim relevantne podatke u vezi sa ovim, niti ikakav dokument.
Tuga me guši jer mislim o Pazariću, o onome što im ovakav sistem garantuje o svemu što prolazimo godinama, o tome kako je moguće raditi neku reformu na način da se suštinski isključuje na hiljade problema kojih imamo, koju će da trpe na hiljade djece?
Jedno je sigurno, reforma je iznimno snažna riječ za dokumente koji sam pročitala, za sve razgovore sa relevantnim akterima koje sam obavila, jer ovo liči na listu želja i pozdrava iz nekog noćnog radijskog programa, pa onako opušteno, da se sjetimo starih simpatija uz prigodne pjesme koje će nas uljuljkati u sopstveni san. Duboko i daleko od realnosti rezultata Pisa testiranja na kojem je dokazano palo naše obrazovanje.
Aida Hrnjić
NE SANJAJ NEGO SE BORI ZA MIR ! 